beats by dre cheap

ne volim ni pisati jer može djelovati kao pravdanje

Često se osjetim k'o posljednja budala jer živim u Bosni. Ne zato što živim kao jedna od rijetkih iz ovog grada koja nije otišla i ostavila prostor za druge koji ne razumiju ni grad ni način življenja, već zato što sam jedna od rijetkih koja se bori nešto promijeniti. Sita sam više dobrodušnih koji sa distance kroje 'kako bih trebala živjeti'. Uvijek iznova se vrti ista priča, uvijek iznova svi najbolje znaju sve. Hvala Bogu ima i izuzetaka, jedino prepoznajem u toj masi Maju Bosanku -realnu i jednostavno Bosanku. U ovom gradu najmanje je Sarajlija. Ispalili se i sad bi da kroje sudbine na ovim prostorima. Pa ne možeš ni u svojoj porodici nametati rješenja, a kako tek u gradu koji treba da pomiri obespravljene predratne stanovnike i pridošlice. Pridošlice grabe šta se ugrabiti može, građani ko građani - dostojanstveno uvrijeđeni u svojoj šutnji. Protiv koga glas dići, lahko je s pametnim pregovarati, hajd ti traži dobra rješenja od neznalica s kupljenim doktoratima. Nemam pravo suditi o drugima, nemam pravo vrijeđati druge i drugačije jer, sve što čovjek mrzi, obično u životu i dobije. Svijet kakvog znamo definitivno se mijenja i nikad više neće biti isti. Oni koji to ne uviđaju, ne vide dalje od svog nosa. Nepravda vlada širom planete. Manjina iz prikrajka kroji političke, ekonomske i druge sudbine država, narod se može buniti, na kraju, vidimo rezultate. Gdje se pobunila masa, vlada haos i najezda izbjeglica. I ko ima pravo pametovati sa velike udaljenosti i sve stavljati pod isti poklopac u isti lonac. Zna se da i maleni plamen svijeće mrak rastjera. Znam da svaki patriota koji je ostao u ovoj zemlji ima više snage, razuma i sabura od bilo kojeg patriote van nje. To šro nas je malo, ne znači da su svijeće pogašene. Vrijeme će pokazati, a sve je već opisano u dešavanjima. Čuj, ne prepoznaju više svoje Sarajevo. Pa prepoznaj gau osmijehu djeteta koje je sazrelo prije vremena i najviše snage troši da ostane dijete. Prepoznaj u položaju zvijezda, boji neba, dašku vjetra, rominjanju kiše. Ljudi ovog vremena na cijeloj Planeti su zatrovani, Bosanci su 'trovani' tokom rata, truju se zapadnom pravdom 20. godina nakon rata i snalaze se kako znaju i umiju. Puno je pozitivnih primjera u ovoj zemlji. Samo su naši mediji krenuli za zapadnim senzacionalističkim i mračnim izvještavanjima pa nemaju vremena za lijepe vijesti. Sve bude i prođe, a smrt će okusiti i onaj u kolibi i onaj u zlatu i kadifi. Na kraju ostaju samo naša djela, naše misli, naš karakter. Biram ljubav, biram optimizam, biram ljepotu i znam koliko mi snage treba da to ostvarim i živim tako uprkos svim nepravdama, neimaštini i licemjerstvu. Sudbinski je određeno gdje će ko živjeti i umrijeti. Mi biramo kako ćemo proživjeti od prvog udaha do posljednjeg izdaha - a to nije baš ni dugo za velike promjene. Dok se snađeš, već je vakat krenuti gdje svi idemo. Sve ostalo je iluzija trabunjanja 'pametno-uobraženih' licemjera. I da, živjela sam, živim i nadam se i umrijet ću u ovom gradu. Proputovala sam solidno, nagledala se i ljepote i praznine i licemjerstva. Ostajem tu gdje jesam koliko god to od mene tražilo ogroman napor, ostajem jer ne znam podviti rep i otići kad je teško. To neki zovu ludošću neki istrajnošću. Biram ljubav jer želim ljubav ponijeti na drugi svijet. Mržnja i oholost nek ostanu onima koji u njoj opravdavaju svoju prazninu. Ne prosuđuj me, ne prosuđuj nas - pometi ispred svoje avlije stanovnice zemlje koja je izgrađena na pljački i krvi slabih!

Skupljanje tišine
http://samausvemiru.blogger.ba
02/03/2016 10:53