beats by dre cheap

Kahvenisanje

Ono što volim na kraju i početkom školske godine su zajedničke kafe s rajom. Tokom godine, zbog obaveza, djece, rasporeda ne stignemo se ni ispričati. Grčevito se borimo da nas radna atmosfera ne preplavi i da zaboravimo da smo i mi ljudi. Na godišnjem niti se zovemo niti komuniciramo, ne zato što ne bismo htjeli, već što bi svaki susret bio podsjetnik na ono što želimo tokom odmora zaboraviti. U šali znam reći:'Ako vam padne na pamet da me nazovete, ne smijete upotrijebiti nijednu riječ koja u sebi sadržava slovo š.' I rijetko kad se i nazovemo. A onda nadoknadimo šutnju augustovskim kahvama razgovorušama koje se otegnu do sikteruše jer nas više i naše poznate konobarice kroz smijeh opomenu da je vakat ići. I tako do petka. A petak, reda radi, kratka kafica i razlaz. Vikend opet 'skupljanje tišine'. Vikend u mojoj profesiji je relativan pojam jer rijetko kad nije radni i tada zahtijeva posebnu organizaciju vremena. Sve što se odgađa tokom sedmice, strpa se u ta dva dana kao da su čarobni pa mogu u njima sve odraditi. Godine tišine - tišine u kojima sam skupljala snagu - promijenile su me. Volim tišinu, neophodna mi je, ne mogu bez nje normalno funkcionirati. I obično se javi grižnja savijesti jer ne mogu nigdje ići, nikoga susresti. Pomirila sam se s tim. Svoju snagu raspoređujem da bih opstala, da bih mogla biti društveno biće. I uvijek se iznova divim osobama poput moje drage Senke - http://perzijski.blogger.ba/ i Gracije http://graciasalavida.blogger.ba/, radujući se da ima bića koja mogu primiti razne energije ljudi koje susreću, a opet imaju želju za susretima. Lijepo je to, ne može to svako, samo posebni to mogu. A ne mogu svi pronaći ljepotu 'tihovanja'. U različitosti je ljepota.

Skupljanje tišine
http://samausvemiru.blogger.ba
21/08/2015 20:10