Skupljanje tišine

Skupljanje tišine

Kako starim sve sam starija, sumnja mi se javlja da sam i pametnija al' i dalje: "Mislim i osjećam kao i ti, ali ja nisam ti. Molim te, uvažavaj to!"

11.07.2015.

2x oko, uho; 1x usta - palamuđenjem do gluposti

Dva oka - pažljivo sagledaj; dva uha - pažljivo saslušaj; jedna usta - pažljivo odmjeri prije nego kažeš; 10 prstiju za tipkanje - kome usta trebaju, kome uho treba, kome vid treba. Tipkaj šta ti padne na pamet i čekaj... možda skupiš lajkove; TO što pišeš gluposti - zanemari, i oni koji čitaju, jedino o glupostima znaju i pričati. Nekad me tako stid zbog količine gluposti ljudi ove zemlje. Čita li iko, razmišlja li iko?

09.07.2015.

20

-



08.07.2015.

Na kafi u...

Godinama u glavi razvijam mogućnost odlazaka u gradove BiH u koje nisam uspjela otići. I godinama ne realiziram svoju želju. Uvijek nešto...uvijek neko. Ponovo mi se javila želja i ponovo isti način tako da silno želim da to i ostvarim. I to ...sama, javnim prijevozom, prvenstveno vozom. Prvi grad u koji želim otići je Tešanj- nažalost autobusom. Nikad nisam bila, vuče me nešto, i abd odvući će. Ono po 'bosanski'birvaktile - poraniti, otići do stanice, i... Što bi se reklo RETRO putovanje. Popiti kafu, ako se ima, šta i pojesti ili ponijeti sendvič- neću paradajz iako bih bila pravi retro-turist. Normalno - pošto mrzim selfiranje, uslikati znamenitost i praviti svoj dnevnik putovanja na starinski način. Još ako u tom gradu prepoznam nekog pa zajedno kaficu popijemo...ne treba mi ljepši godišnji. Mjesec Ramazana prolazi, Bajramu se nadam, a onda...Bujrum ako se ko želi pridružiti, u društvu je zanimljivije - 'naobdan'. Skitaljke - cipele spremne.

07.07.2015.

20

Dvadeseti dan posta, dvadesetogodišnjica GENOCIDA. Duboko uronjena u sebe, shvatam nakon mnogo godina koja je blagodat suza. Licemjeri su i dalje licemjeri, zločinci su i dalje zločinci. Ništa se promijenilo nije, samo je Bosna OPET zgodna tema za politička prepucavanja. A bijeli cvjetovi su odavno buketi i to se ne može negirati ma kolika bahatost u nekom narasla tokom godina. Ima neko ko sve vidi, ko sve zna, ko određuje, a njemu se ne određuje. Hvala ti Bože na tvojoj odredbi prema meni. Može mi se sviđati ili ne, ali ne mogu negirati da je po mene ishod odredbe uvijek dobar, uvijek najbolji. Smo si ti BOG, nema drugog boga osim tebe - na veliku žalost mnogih licemjera.

05.07.2015.

Kumejlova dova s prevodom na bosanski jezik


04.07.2015.

Volim ovu izreku

"Ljudi spavaju. Kad umru, probude se!"

03.07.2015.

Putovanja

Godišnji se povezuje s putovanjima, ako ne putuješ kao da nisi ni odmarao.Posebna pomama nastaje modom selfiranja. Važno je biti, važno je dokumentovati, ako ne slikaš kao da nije ni bilo. Više ne važi: Bila sam, nisam se slikala, pika li se! Nikad se nije slikalo u stilu Narcisa kao sad. Razmišljala sam nešto o potrebi za putovanjem i shvatila za blizanačku prirodu nevjerovatnu istinu - ne želim više "se nalaziti negdje". Ne želim jer svako putovanje koje se dešavalo pamtim po količini sreće, dogodovština, zezancije. Često se znalo desiti da ne ponesem ni jednu sliku s putovanja (Nedavno sam zamolila prijateljicu da mi uslika neke dijelove Minhena, posebno jezero, jer bila sam i vratila sam se bez jedne jedine slike.) I to je normalno, meni je normalno. Paketi albuma stoje i čuvaju podsjećanje na pojedine životne situacije. I ne gledam ih. U meni živi svaki osmijeh, svaki pozdrav, svako poznanstvo. Nikad nisam vidjela sebe u nekoj koloni turista kako poslušno slijede slušajući naučene podatke. Za to imam Google. Dakle, ne želim putovati, možda samo "dobaciti" ublizini do nekog potoka, rječice ili jezera, bez maltretiranja i umaranja. Jer, odmor je za odmaranje. Ne želim više zujati, a i ne zovem se Selfija da se stalno "selfiram". Moja putovanja promijenila su smjer - putujem u dubine svoje unutrašnjosti, i moram priznati da je zahtjevno putovanje, nekad me umori, nekad nasmije, nekad rasplače, ali sam postala bogatija za čitav jedan skriveni svijet misli, odluka, htijenja, odricanja. To se ne može slikati, ali se na licu prepozna trag... Tuga mi je bila vidjeti na nedavnoj ekskurziji opsesiju djece dok plešu da se slikaju, biraju ili brišu sliku pa opet. Od selfija do selfija prođe vrijeme niko se ni ne druži. Nekad su u disku plesali, rađale se ljubavi, smijalo se i plakalo hvatajući pogled osobe do koje nam je stalo. Sad ih uhvati na zajedničkoj fotografiji i...Tuga je meni to i briga me za kontraargumenete, ne prihvatam ih. Žao mi "modernoizgubljenih generacija". Da im se ukine pristup internetu, izvršili bi masovno samoubistvo. A kad će živjeti?!

01.07.2015.

godišnjiiiiiii!

Još da je para za daljine...



29.06.2015.

biti uspješan - definitivno nepoželjno

Dugo radim u prosvjeti (nažalost, premalo da bih mogla u penziju). Radim u zahtjevnoj obrazovnoj ustanovi i od nas se uvijek puno očekivalo i puno smo posla odrađivali što je našim kolegama u drugim školama bilo ili smiješno ili čudno. Rezultatima rada smo uspijevali upisati dovoljan broj učenika te tako nismo imali tehnološkog viška. I dolazi i prolazi eksterna matura, naši učenici iznad prosjeka Kantona, a ove godine i prvi. Moglo bi se očekivati kakve nagrade, ali JOK. "Nagrada" stiže od Ministarstva-pošto smo najbolji, osmislite, normalno neplaćeni projekt kako biste podučili druge da budu uspješni.Držite radionice, prezentirajte web stranice, učinite nešto da SVI budemo uspješni. PA MISLIM, HALO... Svi koji podučavaju su kompetentni za podučavanje. Svako radi prema svojoj savjesti i ulaže svoje sposobnosti u edukaciju. Ko smo sad pa mi da nekog učimo pameti kako će oni ubuduće raditi. Ministarstvo očito 'prebija' neke interese s našim menadžmentom, a sve se prebije pucajuci po našim leđima. Besplatno... Nikad se više neću truditi da budem uspješna. Nisam se ni sad trudila, desilo se...

24.06.2015.

Povodom teme koja postaje statistika

Postajemo 'moderno' društvo nemarnih i iskrivljenih moralnih vrijednosti. Za čim 'žudi' bh društvo i ka čemu se uputilo? Najsiromašniji smo, da li to automatski znači da trebamo nositi epitet i najneobrazovanijih i najzaostalijih? Zar nam ni zdravlje djece nije bitno. Vrijeđa me što se automatski školstvo proziva za sve loše pojave, da li se iko upita koliko današnji roditelji 'vjeruju' svojoj djeci, a koliko prosvjetnim radnicima. Zna se šta žele od prosvjetara, petice u knjižicama i ostalo ih ne zanima. Radeći tekst na času književnosti o problemima vršnjačkog nasilja, optužena sam od grupice učenika (koji su se djelom prepoznali) kako držim odjeljenjsku zajednicu i 'petljam se gdje mi nije mjesto'. Počinjem se pitati da li su obrazovni, odgojni i funkcionalni ciljevi dobro definisani. Budući studenti, sadašnji studenti nastavnih fakulteta razmislite o svom budućem pozivu - Pretvaraju nas u robote bez duše, prava glasa i autoriteta! Možete okrivljivati koga hoćete, društvo odgovara za svoj uspjeh i neuspjeh, a temeljni odgoj nosi se iz porodice i kao prosvjetni radnik NEMAM pravo petljati se u roditeljske metode odgoja. Mogu samo djelovati da pojedinac funkcionira u grupi određenog razreda, njegujući toleranciju i uvažavanje različitosti. Za ostalo, ne prozivajte škole, niti nam vjerujete, niti dozvoljavate da se petljamo u vaše odgojne metode. (http://radiosarajevo.ba/novost/192505/porazna-statistika-bih-u-kojem-kantonu-je-bilo-najvise-maloljetnickih-trudnoca)

21.06.2015.

-

Dijete komunizma i ateizma, bježala od tradicije koja me gušila, sputavala, nametala nešto što je bilo u suprotnosti s mojim duhom, mojim određenjem. Ateizam s primjesom neke vjere u sudbinu bio je način mog življenja prije užasa koji je zadesio moju zemlju. U ogromnoj količini očaja, boli, nerazumijevanja zašto se sve dešava što se dešava-otkrivam put Kur'ana i islama i shvatam da je islam različit od onog što su meni nametali kao vjeru. Od tad za mene su Kur'an i Sunet jedino mjerilo mog postupanja i ponašanja, sve ostalo zanemarujem. I tužna sam, tužna jer shvatam da većina ljudi danas ponovo prihvata pravila i uvjerenja ateizma, najviše razočarani tradicijom ne razlučujući da to nije istinsko uvjerenje. Žao mi je jer sam kroz svoj život spoznala da jedinu istinsku slobodu mogu imati vjerujući. Sloboda širine u plućima, sloboda disanja, sloboda spoznaje - neko sam i vrijedim.



20.06.2015.

***

Težim ka ovom, od težnje do ostvarenja dug je put samoodricanja.



17.06.2015.

Mjesec radosti odricanja

Mjesec iskupljenja, mjesec dobročinstva, milosti, suosjećanja, preispitivanja



13.06.2015.

dostupna tehnologija

Negdje pročitah da roditelji svojoj djeci kupuju i dozvoljavaju mobitel tek nakon završene osnovne škole.To je genijalno i respekt prema svim roditeljima koji se teško bore za ovakve stavove. Kako smo mi odjednom postali ovako primitivni? Kako smo odjednom postali ovako napuhani? Zašto smo tako nemoćni oduprijeti se djeci i njihovim željama? Zašto niko ne razmisli o podatku da ni Bil Gejts ne dozvoljava u svom domu tehnologiju čijom se prodajom obogatio. Prvo sam žalila generaciju nagle upotrebe tehnologije (u koju spadaju i moja djeca). Zatim sam bila zabezeknuta svim promjenama koje se dešavaju u njihovim ličnostima i slijepe potrebe roditelja da povjeruju svaku riječ malim manipulantima. Njih odgaja tehnologija. Roditelji gaje lažnu sliku da imaju utjecaj na njih. Sve dostupne aplikacije utiču na njihove izbore. Hladno, proračunato, bez samilosti, bez ljubavi. Sada samo čajna, očajna jer vidim promjene, niko me ne čuje, nikom ne mogu ni reći. Doživljavam svaku unutarnju izgubljenost generacija koje se suočavaju sa izazovima života, a nemaju snage izdržati ni jedan pad ni jedan uspon. Njih pokosi i bilo šta što ne doživi odobravanje drugih. Odobravanje trenutka, lajka i nastavljanje življenja u ispraznosti unutrašnjih očajanja. Ovo nije uredu. Niko ne provodi istraživanja. Nemaju emocije potrebne ljudskom biću da osjete punoću življenja. Mogu bez roditelja, bez prijatelja, bez izlazaka, bez druženja- bez svega toga mogu, ne mogu bez konekcije. Život bi sebi oduzeli kad bi ostali bez mogućnosti konektovanja. Više se ne pitam šta se krije iza čipovanja. Više mi nije nepoznanica vrijeme u kojem osoba koja ne prihvati znak na tijelu, neće moći imati pristup ni poslu, ni hrani, ni bilo kakvim uslugama. Više mi nije nepoznanica da će takvi, koji budu imali znak uživati i imati, za razliku od drugih. Željela bih vjerovati da je to za bolju budućnost ljudskog roda. Željela bih ,a ne mogu. Roditelji su zaluđeni tehnologijom, nemaju u sebi osjećaj šta znači odgojiti ličnost. U školama nam rade zaluđeni tehnologijom koji se kriju iza brojeva, hladnog ekrana bez milosti i emocije prema učeniku, koji, doduše, bilo kakvu emociju od strane učitelja/ce može doživjeti kao pedofiliju. Pitam se: Jesam li normalna, da li sam psiho-bolesnik a nisam toga svjesna, pa mi se pričinjavaju stvari. Voljela bih da je tako. Radije bih prihvatila da sa mnom nešto nije uredu nego što moram prihvatiti činjenicu da moram naučiti raditi poput robota, a u meni se sve buni jer ne znam isključiti emocije. Nije dobro, imaju li roditelji snage zabraniti mobitel do završetka osnovne škole? Možda bi to malo pomoglo, ublažilo ovu provaliju hladnoće u koju upadamo. Blago siromašnima!

11.06.2015.

Ne znam da l' sam umorna ...

Puno obaveza, kratkih rokova, papir me nervira, laptop bih najradije spalila i pobjegla u zelenilo, divljinu gdje jedinu konekciju mogu imati sa pticama. Približava mi se Ramazan, mjesec koji me oporavi, duhovno napunim baterije u samoći skromnih sehurskih i iftarskih momenata. I minimalno se družim iako ne bi trebalo tako. A moram, jer za mene je post - baš post, a ne izmišljanje čuda od jelovnika, probanja hrane kao da sam trudnica pa mi naumpalo. Nije to post, to je nešto što neko smatra posebnim tradicionalnim iftarima...Biram skromnost postupaka, ishrane, govora nadajući se da ću spoznati nedostatke moje ličnosti i potruditi se ispraviti iste. Moji Ramazani su Ramazani ljepote usamljenosti i nade u milost. Obmotana maramom osjećam je kao zaštitu i godi mi iako nije moj svakodnevni izbor, nažalost. Molim Boga da nas sačuva tvrdih srca. Postajemo sve bezosjećajniji, nehumaniji. Ljudi smo-ljudskost je vrlina. Težim ka ljudskosti u meni i oko mene.

07.06.2015.

Jutro nakon...

Slušam boje jutra kad već nemam šta pametno reći, a ni čuti. U bojama je mudrost dana.

02.06.2015.

Ekskurzija - ukinula bih je al' me niko ne pita

Još jedna ekskurzija preda mnom, poznata destinacija, poznata agencija, ok raja, dobra djeca...Ali...Jako sam razočarana odnosom roditelja i razmišljanjem djece o ovom 'zdogađaju'. Razočarana sam jer osnovno opredjeljenje koje djecu navodi na odabir destinacije je 'fb-status' i ništa drugo. To su nove generacije.Sve odrađeno prema pravilniku, ponuđene destinacije. Jedina opcija po odluci Ministra je BiH. Aaa ne, Italija je zakon! Kad vide cijene za tu lokaciju, sa smješkom im padne mrak na oči pa daj šta bilo van BiH da budemo cool do te mjere da su mi jednom predlagali i Orebić kao destinaciju 'snova'. Halooo Orebić, pa mislim, ok je to mjesto, ali toliko je ljepših mjesta u ovoj našoj zemlji da mi je prosto smješno predložiti taj gradić za ekskurziju osnovnoškolaca.Top destinacija - Mađarska - ima dobre lokacije za status-slike, dobre i cijene, nekako će se već... A Bosne ni pod razno, o Hercegovini da i ne pričamo. Dođe vrijeme za putovanje. Dio djece ne ide iz ovog ili onog razloga - šuti se što zbog ponosa, što zbog stida...Odjednom se spozna stvarnost bh putovnice, najmanje do isteka 3 mj, halo, mislim pa valjda se zna i na vrijeme se preda. Ali ne...Iz tog razloga ne ide još par učenika. E nisam mogla da ne zvocnem, onako da mi se duša smiri: "Imamo pravo na izbore. Naši izbori dovode do posljedica. Vaše suze, jer ne idu svi, pokazuju pravilnost izbora. Da ste birali BiH, bilo bi vam ok. Ne biste trošili pare na brzinsko vađenje pasoša, za Apostile, već biste bez pasoša uživali razgledajući ljepote svoje zemlje, provodeći više vremena zajedno, dobijajući više usluge i kvalitetniju uslugu za isti novac." Zvocnuh istinu, pogledaše me, skontaše, ali skontaše i da je kasno. A da ne pominjem proceduru oko saglasnosti Ministra da se ide vani i zašto se ide vani. Mladi cool roditelji dragi, pa dajte razmislite. Nije bitno mjesto. Bitna je kreativnost kojom svoj boravak pretvaraš u najviše lajkovane statuse. Eh...odoh pustiti čardaš, da ponovim lekciju...

31.05.2015.

Dan ...

Ili sam pretpana obavezama, ili se ove godine ne priča o 31.5. kao Danu borbe protiv pušenja. Ne čuh ni jednom jer me ta kampanja uvijek podsjeti na rođendan i dosad su me tjerali da osjećam grižnju savjesti mada sam uspjela nadvladati taj porok prije par godina. Da slučajno ne kliknuh u uglu l-t na vrijeme i kalendar, ne bih ni znala da sam na današnji dan prije 'par- nepar desetljeća' rođena. I zanimljivo, sad mogu reći ono što sam u mladosti slušala i nisam vjerovala: duša zaista ne stari, samo tijelo manje ili više pokazuje sat prolaska vremena. Duša ne mijenja svoje želje, potrebe. Ljubav, samilost njen je pokretač i hrana. Nažalost, danas stari ljudi žive u eri reklama i ljudsko oko je istrenirano da donosi sud o nečemu na osnovu vida. Zato su naši penzioneri nesretni ljudi, šutljivi ili pričaju sami sa sobom. Njihove duhovne potrebe nisu se promijenile, ali jeste stav okoline prema njima. Dugo mi je još do penzije. Nalazim se na pragu starije dobi. I da znate, žestoko reagiram na bilo koji pokušaj omalovažavanja. Blizanka sam, uživam u svakom periodu svog života i apsolutne ne pitam nikog imam li pravo na to. To se podrazumjeva. Želim da starim dostojanstveno poštujući samu sebe, a ne stideći se starosti. Kako starost zna biti predivna, poput jeseni predivnih boja. Do pojedinca je - sam bira da li će uživati u koloritu boja i plodovima jeseni, ili će prizvati kišu, vjetar, snijeg i nedostatak plodova. Pa da, svako za sebe kreira i zato nema pravo podcjenivati nikog: ni sebe ni druge. E pa, lijepa moja - sebi najljeFša, sretan ti rođendan. Ko ne zna sebi, ne zna ni drugome. Bravo JA.

30.05.2015.

rukovoditi-rukom voditi-

Reče nedavno dugogodišnji 'pregalac' na rukovodećem mjestu kako se i dalje osjeti 'njen/njegov duh'u organizaciji. Nažalost, složih se. Nakon dugogodišnje torture postadosmo poput duhova, nevidljivi za druženja, zaboravljajući važnu stavku u branši - plemenitost.

27.05.2015.

Nova generacija

Ispraćam još jednu generaciju u život. Pet godina - nakupilo se ljepote, ljutnje, borbe protiv izražavanja sms-porukama i potpunog negiranja glasovnih promjena - posebno jotovanja, kod ove dječice/đečice sve je odstupanje od glasovne promjene. Najteža moja borba je čitanje knjiga. Uspjevam još uvijek, a sve teže jer nemam podršku roditelja, ni sami roditelji ne vide smisao čitanja. Na kraju devetog razreda uživam u njihovim pisanim radovima jer znam koji put smo prešli, koliko smo se borili - posebno protiv plagijata. Ispravljam posljednju pismenu ove generacije oš. Upitam se 'je li originalan rad, a onda se sjetim razgovora, debata, mudrovanja na časovima lektira i znam, lično napisano s normalnim utjecajem drugih stilova jer još uvijek tragaju za nečim svojim. Jedan odlomak, završni dio jedne učenice koja je pisala kritički prikaz knjige ili esej (dozvoljavam im miješanje te dvije vrste - u srednjoj će razlučiti potpuno te minimalne razlike) na temu vječnoog 'Malog Princa' kojeg su 'prognali' iz redovne lektire, ali moje 'pametnice' čitaju i u slobodno vrijeme. Želim podijeliti s vama razmišljanje 14-ogodišnjakinje negirajući stavove kako su generacije grozne i ništa ne uče. Generacije su uvijek super, oni koji ih vode ka znanju imaju probleme sa svojim egom. Dakle - samo završnica eseja: 'Ova knjiga je jedna od najznačajnijih u mom životu. Nosi snažne poruke iskazane na jednostavan način i uistinu je jedinstvena. Upoznajući druge mi zapravo upoznajemo sebe, svoje slabosti i svoje snage, svoja interesovanja i svoj odnos prema drugima. Na kraju shvatimo da ne možemo živjeti bez ljubavi i pažnje drugih, da nas njihova ljubav pokreće i nadahnjuje, da daje smisao našem životu. Ono što damo drugima, nama se nekada u životu vrati. I ja vjerujem da sve najvažnije i najvrjednije stvari u životu saznajemo srcem i da su one našem oku nevidljive.' Sretna sam što sam bila dio i njihovih života i što znam koliko vrijede i koliko su posebni.

24.05.2015.

Dan dječije mladosti

Žao mi je što nova država nije zadržala obilježavanje Dana mladosti.Bila je to lijepa manifestacija, igre i druženja koja su ispunjavala radošću. Nažalost, uvijek bude onih koji ne vole radost, iskrenost - zato i jesu učinili sve da unište, zatru, otuđe... I to je tako. Nije uzalud mjesec maj - čini mi se - odabran za dan mladosti. Dijete sam maja, na pragu duboke starosti, a i dalje dijete. Od šesnaeste godine pamtim Balzakovu rečenicu:'Dijete koje je bilo starac pod maskom mladića.' Ta me rečenica proganjala jer je nisam razmijevala, a nije me popuštala. Mnogo kasnije postala sam svjesna njenog dubokog značenja i istine mene same. Nisam neki poklonik horoskopskih tričarija, ali neke opće karakteristike znakova itekako su mi kroz život olakšavale komunikaciju. Jer većina pripadnika mog znaka primjećuje dušom prije nego očima. To nas čini ranjivim jer komunicirati dušom mogu samo rijetki, spoznati samu bit stvari mogu samo mudri koji su svoju mudrost stekli u samoćama bola i neshvatanja. Jaki su unutrašnji glasovi ( neko ih imenuje intuicijom) i rijetko kad nas prevare. Ako nam duša zatreperi, slutnja obuzme li naše tijelo - sigurno nam predstoji nešto čemu s oprezom moramo pristupiti, ali izbjeći ne možemo. Unaprijed se pripremimo za tegobu, bol, patnju. I tu, u tim momemtima formiraju se jaki i slabi. Oni koji biraju samoću svog bitisanja dok se sve 'slegne' i dođe na svoje - i oni koji ne prestaju pričati zamarajući okolinu. Ovi drugi, nažalost, rijetko kad spoznaju sebe i svoje sklonosti. Njih imenujem parazitima jer obično zavise od milosti drugih, nesposobni izboriti se sami za sebe. Rijetke su osobe mog znaka, i rijetki su ljudi s kojima se mogu slagati - mada sa svima pronađu zajedničku riječ. Osobenjaci, antitradicionalisti, plemeniti, skromni u svojoj plemenitosti, Slažu kockice dešavanja i nakon samog dešavanja što im pomogne da spoznaju samu bit -Zašto? Kako? KO? I direktni su, pravedno direktni, zato ih većina ulizica izbjegava jer ne vole direktnost. Blizanci su usamljenici i kad su okruženi mnoštvom. Boje se dosade i u mladosti su revolucionari. Kasnije spoznaju da više promjena mogu postići ako uopće ne djeluju. I tada puštaju život da teče, da se živi života radi. Mi smo sve samo ne obični, i nakon obaveznih bolova radi povrjeđivanja osoba kojima smo dali previše važnosti, naučimo - biti sebi dovoljni voleći život sam po sebi. Sretni nam dani maja/ juna vječiti dječaci/djevojčice. Mi živimo mladost i obično smo i u starosti mladoliki. Živjeti nam je u okruženju pogrešnog razumijevanja i pogrešnog doživljavanja. A mi samo želimo stalne promjene životnog napretka. Ovo su moje 'natalne karte' bez čitanja zvijezda - satkane bolnim spoznajama trnovitih traganja za biti, svrhom mog disanja, postojanja. Najteže je sebe prihvatiti...i prešutjeti...

24.05.2015.

svijet nejedinstva svijet samoće

Blogger - komunikacija zna biti izuzetno nehumana, divljačka, oštra, svađalačka, netrpeljiva. Još uvijek je samo blogger.ba zajednica, osobe koje poznaju pisanja/pisanje većine. Šta će tek biti kad se ujedine domene. Niko ovdje "ljubaznom govoru" neće moći stati u kraj, pomiriti gluposti razmimoilaženja, razdvojiti nepomirljive. I obično kad se 'zakuha' jave se kao gosti da dospu ulje na vatru. Buduća koncepcija komentara trebala bi onemogućiti nelogovane da komentarišu. To će povećati broj blogova jer će mnogi otvarati blogove samo radi 'imena' iza koga će se skriti. A na ulicama svih malovećih mahala pojavila se droga koja mijenja ponašanje pojedinaca. Neko to i konzumira, konzumenti su obično osobe posebne percepcije na život, okruženje, najmanje perceptiraju sami sebe. Ali zato, uvijek ima onih koji vole raspravljati, huškati, zakuhavati... Kako tišina godi! Baš godi! Jer govor maski može se saslušati, no ne treba komentirati.

23.05.2015.

Za i protiv religije ateizma...

Nerviraju me sve više natpisi religijsko-ateističkog karaktera u kojima se nadmudruju raspravljajući postoji ili ne, vjerovati-nevjerovati. Dijete sam komunizma, Titov pionir, omladinka, članica saveza komunista dok kreten u mojoj partijskoj podružnici nije počeo palamuditi četničku ideologiju (1990). Tad sam se prekrižila u članstvu 'za vijeke vjekova'. Spoznala sam da bilo koje ljudsko djelo, uređenje, stvaranje nije bez nedostataka i da moja težnja za nekakvim utopijskim svijetom ne samo da je nerealna već prosto nemoguća u ovoj dimenziji. Uvijek sam puno čitala (Izrod u raji ali i porodični, osim mene niko knjigu nije volio - toliko o oblikovanju okruženja). U jednom periodu navukla sam se na 'gutanje knjiga' o misterijama... nakon Heseovog Sidarte istraživala budizam... Igra staklenih perli me odvela u svijet filozofskog misticizma... desetine knjiga...Biblija...i napokon, Allah mi se smilovao - Kur'an. Mir. Radost. Pitanja su dobila odgovore, i to kakve. Odgovore bez dileme, odgovore saznanja. Ali i nova pitanja. I danas tragam za odgovorima. I danas spoznajem sebe i shvatam - ništa ne znam. Ali je duboko u meni spoznaja - S razlogom sam ovdje, moja misija traje, kad ispunim svrhu svog zemaljskog boravka, smrću se rađam u Berzahu duša čekajući konačni sud. I bojim se - bojim se reinkarnacije...Pomisao da bih morala sve iznova, pomisao na silinu izbora koje bih morala napraviti...Uzdam se samo u milost Stvoritelja i mene i moje djece jer moja djeca nisu samo moja - odabrana sam da njihove duše dođu u ovu dimenziju, ostalo je zapisano u njihovom kodu Stvoritelja. Otimaju se, negiraju, tragaju - više ne vjeruju nego što vjeruju. Šutim, ponekad 'zvocnem' o temi, ali nikad ne dam da negiraju moje uvjerenje, ne dozvoljavam da o tome raspravljaju jer...šta se ima raspravljati o Stvoritelju svega što znamo i ne znamo. Raspravljanje neće promijeniti činjenice, one su takve kakve jesu. Moje znanje o njima ili moje neznanje neće promijeniti stvarnost postojanja. I šta ja imam nekog 'uvoditi u suru' kad mnogi kojima je vjera samo na jeziku naprave više štete nego koristi. Ne volim pričati o vjeri - jer kako objasniti apstraktne pojmove koje samo osjećam u spoznaji. Kako opisati nekome radost, tugu ako je sam nije doživio. I posebna vrsta imenica imenuje te emocije: apstraktne/ misaone/ nestvarne imenice.Vjerujem u Jednog Jedinog Boga. Priznajem da ne mogu izdržati ni radosti ni teškoće življenja bez milosti Njegove. I nadam se u Njegovu milost jer koliko god se trudila i radila i djelovala - bez milosti Onog ko me stvorio - uspjeti ne mogu. I to je apstrakcija koja se može razumjeti samo ako se doživi. Nacrtati se nikom ne može. A učim, tragam, tražim odgovore i u sebi i oko sebe jer Kuran mogu razumjeti samo učeni, i nije namijenjen da stoji umotan u čiste krpe na najvišoj polici, dat nam je kao mudžiza/čudo za spoznaju - dat je cijelom ljudskom rodu. I zato ja: "Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha i Svjedočim da je Muhammed Božiji rob i Poslanik." I ne tražim vaše mišljenje o ovom, tražim samo, nadam se i molim da mi se Stvoritelj smiluje. A kako da ne vjerujem kad i prsti mojih ruku pišu ime Allah, kad su moje ruke tespih... Pametnom je i išaret/mig dosta.

22.05.2015.

sekvoja u Nevadinom Sekvoja nacionalnom parku

Čemu si ti, oholi čovječe, mjera kad tvoje bivstvovanje nije ni poput lista ove ljepote koja ima dvije milijarde listova i visoka je 75 metara. Drvo staro 3200 godina prvi put snimljeno cijelo:

21.05.2015.

Modernizam robovskog društva

Nekad su ih poput životinja hvatali i prevozili okeanima zarad ličnih ciljeva. Malo se otad svijet promijenio... I dalje ih prevoze raznim vodama, opet zarad nečijih ciljeva.. i tako će biti dok je ljudske potrebe robovanju materijalnim atributima sreće. Razlika je jedino u današnjem "ovjeravanju" papira kojima se potvrđuje da mogu biti robovi u toj zemlji. Čovjek - kako to gordo zvuči.Zapadna civilizacija - kako to nekom isprazno, nekom primamljivo zvuči. I što reče uvaženi Miroslav Krleža prije nego se i ja rodih:"Neka oprosti gospođa Evropa, ona nema spomenika kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike. Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Evropa, samo Bosna ima spomenike, STEĆKE. Šta je stećak? Oličenje gorštaka, Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči ili moli, na kome je prikazan kao sužanj." (1960.)...ZABORAVISMO LI VRIJEME STEĆAKA?

bosanski stećak
bosanski stećak


19.05.2015.

Voz življenja - 2

Volim vozove oli vlakove iako spadam u većinu koja se tim prevoznim sredstvom više ne služi. Volim ih, vjerovatno, zbog sjećanja na mladalačka putovanja s rajom, na neplanirane odlaske do stanice, kupovina karte do mjesta koje bude interesantno u tom momentu, sjedanje u voz i... nezaboravni dani koji su mi svojom posebnošću, vedrinom dali snagu da izdržim mnoge nadolazeće životne nedaće. Ploče /Kardeljevo - posljednja stanica nakon koje se prepuštaš slučaju koji te odvede do određenog mjesta na Jadranu - i opet nezaboravno ljeto, bez obzira da li je bilo s mojom neprežaljenom ili rajom. I ništa ti se ružno ne desi... Danas toga više nema, šteta što je marka automobila važnija od samog cilja putovanja. Vozovi me asociraju na život jer su povezani sa mojim životom, duboko, duboko...Svaki kupe izbor je pojedinca i grupe u tom kupeu. Ostaju do određene stanice zajedno, zatim neko silazi tamo negdje - uvijek neko siđe prije ostalih. I nikad drugi više ne znaju gdje taj neko ode, kako nastavlja svoj život i kakvo okruženje i ljudi su tu za nju ili njega. I sa životne staze uvijek neko prije silazi, i ne znamo gdje, skim i kako mu je nakon toga. Znamo i znat ćemo samo za svoju izbornu stanicu, onu koju nećemo promašiti. Saznat ćemo sigurno, jer to je jedina istina i jedina pravda. Dotad biramo, kad nas već ubace u voz života, možemo birati vagon/ kupe i ponašanje u njemu. Samo toliko. A to i jeste, čini mi se, bit življenja - naš odabir. I nikoga na silu ne možete odvući u druge kupee. Mogu navratiti, mogu proviriti, ali ako ne osjećaju da tu za njih ima išta značajno, zanimljivo, vraćaju se u svoje poznato okruženje. I taj izbor, čini mi se, određuje stanicu na kojoj izlazimo, i sve ono što nas čeka nakon silaska. Volim vozove, al' sve više biram usamljene kupee. Tišina mi godi jer njoj ne moram objašnjavati ko sam, ona to i tako dobro osjeća... PS: Sjećanje na moje drage koji siđoše i odoše prije mene. Mir/selam njihovim dušama.



18.05.2015.

kad učenik nadmaši učitelja...ljepota

Danas sam osjetila radost rješavanja problema na način koji meni nikad ne bi ni "pod razno" naumpao.Podijelila sam s učenicima tu svoju radost pohvalivši ih. Osjetili su se posebno i započeše s idejama, načinima realizacije, preniješe dogovore kao realizaciju projekta u narednoj školskoj godini. Šesti su razred. Jedva odrade osnovno, a sami sebe nagovoriše na ozbiljne višemjesečne obaveze,ako ih realiziraju do kraja, čut će se i dalje od škole...Volim svoj posao jer volim djecu. Principi su mi važni, od obaveznog čitanja knjiga ne odustajem i zna se -jedan bez pogovora. I najveća mi je nagrada kad učenici kažu:"Kad prije zvoni!?" Čuj, kad prije, taman na vrijeme jer, i meni je zvono za kraj časa drago. E baš lijep dan...

13.05.2015.

domena ba. nezamjenjiva

Nemam ja ništa protiv integracija, nemam ništa protiv širenja 'horizonata'. Ali imam protiv gašenja domene ba. Nestane li ba-bloger, šta ja imam ovdje tražiti? Ništa. Nestat će svih mojih budućih pisanja - delate - čarobna puljka.ba - još uvijek upitna, jer njom brišem vrijedna sjećanja, divne ljude koje sam dosad upoznala. Njom brišem i pravo na drugo i drugačije. Nisam protiv drugog i drugačijeg, ali i ova zehrica/bogdica/mikroskopski vidljiva riječca ba u imenu nikom ne bi trebala smetati, a nama bi puno značila. Strpljen-spašen, primitivizam najgoreg oblika vlada u stvarnosti, vrlo malo se buni iko radi toga - k'o fol nemoćni. Ravnoteža djelovanja mora postojati. Nažalost, i virtualni svijet nije imun na vanjska dešavanja.Ravnoteže ako nestane, ode sve u hendek. Zakon tišine mi godi, nastojat ću se pridržavati šššššš pravila!

13.05.2015.

Moć

Svijet ne pomaže, nevoljnici dragi, svijet je ravnodušan. Vaša nevolja neće vam priskrbiti njihovih dobara, ne žudite za njima. Zna se ko moć ima, zna se čija je smjena večeri i jutra, zna se ko dariva i uskraćuje... Zna se, al' se negira, bježi od spoznaje. Kak'i smo, dobro nam je.

jutro 13. 5. 15.
jutro 13. 5. 15.


10.05.2015.

Ostati dosljedan/na

Biti, živjeti i u najtežim momentima ostati nepokolebljiva uprkos drukčijem ponašanju okoline, da li to bijaše ludost, glupost, dosljednost, nepokolebljivost...Šta god da je djelujem kao pojedinac i muka mi je od priča iza leđa. A šavovi su sve tanji, ljudi pucaju...

08.05.2015.

To nisu oni/one/ja to je moja Šauma

Željela bih ostati optimistična i ulažem maksimum snage u to. Ipak, više žudim za skrovitom pećinom u kojoj bih tajno organizirala svoj život. Kome je Allah dovoljan, on nigdje ne može biti usamljen. U društvu ljudi sve sam usamljenija...Do mene li je? A čini mi se nisam depresivna, samo realistična. A možda je za sve kriva 'moja šauma'? To je to, mijenjam šampon, kakvi ksenofobi, zavidnici, mahaluše, šampon je kriv za sve...Jer da nije, onda bi oni koji "kukaju" bili kukavice. Ko će priznati da se u svijetu sve više 'kote' kukavice. Ipak je do moje Šaume!

03.05.2015.

2.maj

Bio je odlučujući, krvav datum za ovaj grad. Hodajući danas ulicama, osjećam se strancem. Ne prepoznajem ni jedno lice. Dobro, bilo je ugodno šetati starim ulicama izgubljena u tišini svojih misli slušajući druge jezike, gledajući šarenilo ljudskih rasa. Mislim da je Sarajevo rijedak grad gdje su sve boje kože dobro došle i niko u tom ne vidi problem. Normalno, šetnja završava u mojoj omiljenoj buregdžinici. Prepuno sve. Gledam turiste i drago mi da su osjetili vrijednim zamučiti se i doći ovdje, na ovaj komadić zemaljske kugle. Drago i njima, izgleda. Samo mi smiješno selfi-ranje i dok se jede i...ma mora se objaviti svaka sitnica boravka. Trebaju to i drugi vidjeti...Ne dobih fiskalni račun, i ne tražih kao ni stotine drugih, a trebalo bi...Razgulih iz žamora svjetskih jezika u sarajevske mahale koje nisu interesantne turistima. Nadam se da će uspomena na krvavi 2.maj, ostati i ubuduće samo to - uspomena. Ne treba zaboraviti. Treba graditi i građevine koje su nekad bile tu, pa zaboravljene, pa opet 'izronile' iz zaborava. I smijati se iako nam do smijeha nije. Smijati se dozivajući smijehom radost življenja.

Bakr-babina džamija
30.04.2015.

ukidanje papirnog novca

Privuče mi pažnju naslov na web-stranici koju smatram poprilično satiričnom , mada oni sebe doživljavaju kao ozbiljan portal; ukida se keš, plaćanje samo karticama - Ovo se zna već hiljadama godina. Zna se i čovječanstvo je upozoreno, samo što je danas više sljedbenika, lijenih da razmisle. Dobro je dok budu samo kartice, užas je kad te kartice potpuno zamijeni čip u ljudskom tijelu. Čip kojim će potpuno odlučivati, ne o finansijama već o podobnosti- živjeti ili umrijeti. Žao mi slijepih kod očiju, i gluhih iako jasnoi čuju. Žao mi i mene koja ima neku drugu percepciju. Bojim se da će i sa mnom,kao dijelom manjine, biti po onoj narodnoj 'kud svi Turci tu i mali Mujo...

30.04.2015.

posebna sorta

Postoje ljudi/žene koji/je su eksperti u obmani. Svjestan/a si njihove zlobe, površnosti i 'komuniciranja' samo zarad svojih interesa. Znaš da nema dobro mišljenje ni o kome osim o sebi. Kažeš sebi da ćeš biti mudriji/ja i nećeš nasjedati na spletke i... i opet odradiš ono što zatraži od tebe. E takvih osoba sve više je u našem okruženju. Takvi osobe ne prezaju ni pred čim u postizanju svojih ciljeva i jedino je njihovo mišljenje, njihov rad ispravan. Oni koji ih okružuju mogu se podijeliti u one koji slijede bez pogovora, u one koji slijede i ogovaraju iza leđa: u one koji nastoje po svaku cijenu izbjeći susret s takvom osobom pokušavajući je diskreditirati (Ova grupa najčešće nastrada javnim vrijeđanjima). I grupa, koja je meni najinteresantnija, je grupa posmatrača. Rade svoj posao, ne može im se naći zamjerke u njemu, naučili su vremenom mudro arhivirati višak obaveza. Primjećuju i 'kontaju' relacije vlasti ali ih ista ne zanima. Imaju svoj svijet interesovanja. Vremenom prestanu svoja viđenja govoriti drugima jer sljedbenici ne razumiju i same riječi koje se iskažu može upotrijebiti protiv osobe koja kazuje. Teško je naučiti prešutjeti, ali je višestruko korisno usmjeriti energiju u tom pravcu. I ne bojati se ljudi. Život je tako jednostavan i prepun ljepote. Ljudi su ti koji su slijepi kod očiju.

29.04.2015.

'

Želim šutjeti. Šutnja je jedini postupak koji neznalice vole. Tada potpuno uživaju u zvuku glasa svog. Želim šutjeti u okruženju nečitača. Želim, a ne mogu. I ne samo da ne mogu, već i nedozvoljavam. Ako utihne riječ čitatelja, šta preostaje? Ovu želju sebi ne ispunjavam.

28.04.2015.

Spavači ubijenih očeva

Reče Dodik: 'Spavači se bude.' Kojih se to spavača prepade vrhuška, te organizira vanredno zasijedanje da 'smiri' narod. Boje li se to onih kojima su pobili očeve, a nisu bili ni kako treba prohodali da bi ih mogli bar zapamtiti. Boje li se to onih koji se nakon povratka na očevu zemlju, naslušaše, nagledaše raznoraznih gadosti od izvršitelja zločina nad njihovim očevima. Boje li se njih?! I treba...Bojim ih se i ja jer ne znam šta sve kriju njihove duše, kakve patnje su morali šutke podnositi... Odmah TERORIZAM, bez dokaza - kad Bošnjak djeluje nema ubistva, samo terorizam. Kad nana Fata godinama traži pravdu i zaštitu od 'dobrih ljudi na njenoj zemlji' tada čujemo samo tišinu...bolnu tišinu silnika. A ničija sila Bogu nije mila.

27.04.2015.

Kakve su ti misli, takav je i dan

Savršeno jutro za nesavršenog čovjeka.

27. 4. 15.
27. 4. 15.


26.04.2015.

'Ma, vala, i jest more za mornare'

Novinari/ke sve češće su sami vijest. Najnovija gospođa Zvizdić i hirurg - tabloidi kreiraju sapunicu. Žao mi žene, mada mi nije jasno zašto joj nije bila dovoljna njena ljepota. Žao mi svih izigranih pacijenata na ovim našim prostorima. Žao mi svakog sarajevskog pacijenta jer nemaju doktora/icu da ih liječi. Njih liječi mamin ili babin/ćaćin sin ili kći.Zna se da u ovom Kantonu samo oni mogu dobiti posao, a bogami, i jedini diplomirati. Možda ćemo biti zdraviji ako i oni imigriraju u Njemačku? Sve mesar do mesara, samo režu, pa ko preživi-priča. 'Ode moj Mujo u ljekare...

26.04.2015.

*

Neznanje se širi kao kuga. Neznalice kreiraju svoje verzije znanja, i oružjem, ako treba.

25.04.2015.

Pozorište življenja

Glumeći životne uloge, glumci se služe svim i svačim kako bi stekli 'ime', ostali zapamćeni, dobili pozornost. Oni s manjim ulogama se ponižavaju, ismijavaju, omalovažavaju. Sve su uloge bitne. Ne bi bilo uspješnosti predstave bez 'sporednih' uloga. Kad se duša uznemiri na pozornici života, kad previše emotivnog zla okruži pozornicu - tada se i najveći lome. A zna se kome i odakle može u takvim trenucima pomoć doći. Ateizam je ok, respektujem izbor, samo, ko daje olakšanje? Jedino EHADUN EHAD.

24.04.2015.

Meni pomaže, smiruje me

24.04.2015.

-

Kakvo vrijeme dolazi, koliko neplaćenog posla se uradi, koliko gluposti se naslušam i nagledam da mi ni vikend više ne predstavlja radost jer je nedovoljan za odmor od primitivizma. A i dalje su tragovi na nebu četvrtkom - ima li povezanosti?

22.04.2015.

¨¨

Život iza zavjese, tmine najjačih bolova... previranja... žudnja za suncem.

19.04.2015.

Razvoj u ime čovjeka

Sve što se postiglo prethodnog vijeka i početkom ovog, trebalo je olakšati život, povećati slobodno vrijeme, poboljšati kvalitet življenja. Pošto moja djeca neće doživjeti ništa od tog poboljšanja, već naprotiv, morat će stalno biti na oprezu da opstanu, postavljam sebi retorsko pitanje:"Ko dobi ovakvu moć da uništi ljudsku budućnost?"

19.04.2015.

Svi su zainteresirani za obrazovanje, a ono ubija kreativnost

18.04.2015.

Neće ni biti sigurnosti 'moj Nefiću'

Ljudskom biću nije urođeno činjenje zla i doživljavanje zla. A opet se silno trudi oko toga. I kad je zlostavljano i kad je zlostavljač, ljudsko biće se navikne na to. Za njega je sve bolje od DOSADE...Nema nade za naš rod, definitivno!

13.04.2015.

...ti pleme iz kojeg si potek'o/la

Pleme nas određuje, porodično, mahalsko, gradsko, državno, nacionalno...Poduži natpis Vesne Mihajlović ali vrijedi pročitati. Vrijedi jer sam ovo otkrila nakon godina stida u svom plemenu, osjetila sam slobodu samostalnog disanja. O tome ona piše... cuvajte-se-plemenskog-srama

11.04.2015.

Dejl Karnegi i Muhamed el-Gazali

Iz knjige "Obnovi svoj život" -Ponekad ćovjek luta po ovoj Zemlji zbunjeno, a nekada loše procijeni situaciju u kojoj se nalazi. Pod pojmom loše procjene stvari, podrazumijeva se čovjekov prelazak iz zablude u još veću zabludu i nesnalaženje u obavezama koje stoje pred njim i u krizama s kojima se suočava. Karnegi kaže "Ostalo je da naučimo tri koraka koja se moraju poduzeti da bi se riješio neki problem, a to su: 1.IZVUCI ČINJENICE 2. RAZMOTRI TE ČINJENICE 3. ČVRSTO ZAUZMI STAV, a potom radi po njemu. On također kaže:"Ako želimo riješiti svoje probleme koji naše danei naše noći pretvaraju u neizdrživi pakao, onda moramo poduzeti ova tri koraka!" 1) Skupljanje činjenica je obaveza, iako je to čovjeku teško. A zašto je to čovjeku teško? Zato što ga ljubav prema nečemu čini slijepim ili gluhim, a isto tako i mržnja. Karnegi:'Zaista mi vrlo malo vodimo računa o činjenicama, pa ako se i dogodi da neko od nas pokuša iskristalizirati činjenice, on prihvati od njih samo ono što odgovara njegovim razmišljanjima i ne obraća pažnju na ono što se sukobljava sa njegovim mišljenjem.' Endrju Morov kaže:'Sve ono što se slaže s našim težnjama i ličnim željama logično je u našim očima, a sve ono što je suprotno našim željama, raspaljuje u nama srdžbu.' Lijek je da razdvojimo svoja osjećanja i svoja razmišljanja i da iskristaliziramo činjenice posmatrajući ih neutralno...

10.04.2015.

Brzina

Moj unutarnji voz danas vozi ubrzano. Previše događaja, previše ljudi, niko se ne izdvaja, tek fragmenti nekog izraza, odjek izgovorene riječi, praznina emocija. Najavljuju razvedravanje i, napokon, proljetno otopljavanje. Pitam se - da li će pomoći u topljenju leda sa ljudskih srca.

09.04.2015.

Mladi

Osjećam potrebu da napišem još koju o mladima. O onim mladima koji su vrijedno učili i dobili diplomu za svoj rad. O tim mladima od kojih rijetko ko ima priliku i da se zaposli jer previše je onih s 'diplomom bez jarana' koji su se zaposlili tatinom/babinom zaslugom te kroz život idu na isti način-podređujući sve oko sebe samo sebi i svojim sebičnim interesima. Mnogo je naše mladeži koja je sposobna, ali i povodljivo-preplašena od preglasnih. Glasnoća govornika nije znak njegove sposobnosti. Glasnoća govornika je znak praznine. Nadam se i vjerujem da će doći momenat kad će progovoriti i sposobna mladež, bez straha, argumentirano. Siromaštvo nije sramota. Bogatstvo koje plaća godišnju školarinu od 7000 KM ne znači da dobija i kvalitet za taj novac. Bogatstvo je u pojedincu.


Noviji postovi | Stariji postovi

Skupljanje tišine
<< 06/2016 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

Photo

"I ne moze biti drugacije da bude bolje u ljudskom zivotu...i naslo bi se uvijek nesto drugo da boli..."("Dervis i smrt")

Molim te poslušaj ono što govorim...(Charles C. Finn)
Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, hiljade maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Bozje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Mozda se cini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoca.
Ali, ja to sakrivam.
Ne zelim da itko zna.

Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da ce me otkriti.
Zato freneticno kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonsalantno, sofisticirano procelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zastiti od pogleda koji zna.
Ali bas takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvacanje.
Ako slijedi Ijubav.
To je jedina stvar koja me moze osloboditi od mene samoga,
od zatvora sto sam ga sam sagradio,
od prepreka sto ih sam tako bolno podizem.
To je jedino sto ce me uvjeriti u ono u sto ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nesto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kazem. Ne usudujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda nece uslijediti prihvacanje,
da nece uslijediti Ijubav.
Bojim se da ces me manje cijeniti, da ces se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam nista, da ne vrijedim,
i da ces ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju ocajnu igru pretvaranja
sa sigurnim proceljem izvana
i uplasenim djetetom unutra.
Tako pocinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj zivot postaje bojiste.
Dokono cavrljam s tobom uctivim tonovima povrsnog razgovora.
Kazem ti sve, a zapravo nista,
i nista o onome sto je sve,
i sto place u meni.
Zato kad sam u kolotecini,
neka te ne zavara to sto govorim.
Molim te pazljivo slusaj i pokusaj cuti ono sto ne kazem.
Sto bih volio da mogu reci,
sto zbog opstanka moram reci,
ali sto reci ne mogu.

Ne volim nista kriti,
Ne volim igrati umjetne, lazne igre,
zelim prestati s igrama.
zelim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moras pomoci.
Moras pruziti ruku
cak i kada se cini da je to posljednje sto zelim.
Samo ti mozes iz mojih ociju ukloniti prazan pogled zivog mrtvaca.
Samo me ti mozes prizvati u zivot.
Svaki put kad si Ijubazan, nježan i kad me hrabris,
svaki put kad pokusas razumjeti jer uistinu brines,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moci da me ozivis mozes udahnuti zivot u mene.
Zelim da to znas.

Zelim da znas koliko si mi vazan,
kako mozes biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izaberes.
Samo ti mozes srusiti zidove iza kojih drscem,
samo ti mozes ukloniti moju masku,
samo ti me mozes osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlucis.
Molim te odluci. Ne mimoilazi me.
Nece ti biti lako.

Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snazne zidove.
Sto mi blize prides
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoc tome sto o covjeku kazu knjige,
ja sam cesto nerazuman.
Borim se bas protiv one stvari za kojom ceznem.
Ali rekose mi da je Ijubav jaca od snaznih zidova,
i tu lezi moja nada.
Molim te pokusaj pobijediti zidove
cvrstom rukom
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, mozda se pitas?
Ja sam onaj kojega znas vrlo dobro.
Jer ja sam svaki covjek na kojega naides
i ja sam svaka zena na koju naides.


Charles C. Finn (septembar 1966.god)


I KAD TI JE NAJTEŽE, SJETI SE DA SI ČOVJEK (M. Selimović)
Poezija Rabindranat Tagore
*
Tajnu svoga srca ne zadrži za se, prijatelju!
Kaži je meni krišom, samo meni.
Ti što se osmjehuješ tako ljubazno, šapni tiho, moje će te srce čuti, ne moje uši.

Gluha je noć, dom je nijem, ptičija gnijezda obavija san.
Povjeri mi tajnu svoga srca kroz uzdržane
suze, kroz drhtavi osmijeh, kroz sladak stid i jad.

*
Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti
imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se
mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju
u šali.
Olahko uzimam svoj bol, strahujući da bi to
mogla ti učiniti.

Čeznem da ti kažem najvjernije riječi koje ti
imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi
mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblačim u neistinu, i govorim
suprotno onome što mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući
da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrijebim najdragocjenije riječi što
imam za te; ali se ne usuđujem, strahujući
da mi se neće vratiti istom mjerom.
zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom
surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada
saznati šta je bol.

Čeznem da sjedim nijemo pred tobom; ali se ne
usuđujem, jer bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olahko, i zatrpavam
svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi to
mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvijek; ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo
u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je
moj bol vječito svjež.

ZASTO TONE VENECIJA

ABDULAH SIDRAN


Gledam u nebo iznad Venecije.
Nista se promijenilo nije, posljednjih
sedam milijardi godina. Gore, ima Bog. On
stvorio je Svemir, u Svemiru sedam milijardi
svjetova, u svakom svijetu bezbroj naroda, mnostvo
jezika, I po jednu - Veneciju.
Narode stvorio razlicitim, na uho im sapnuo: "Sada
upoznajte jedni druge". Sijaset jezika dao, da ih uce,
jedni od drugih, kroz jezike da se upoznaju, I svi,
od toga - bivaju bogatiji, i bolji. Veneciju dao, kao
ticu i ribu sto je dao, da ljudi i narodi vjeruju
U Njega - cudeci se Njegovim djelima.
Gledam u nebo iznad Venecije. Gore, I posvuda,
jeste - Bog. Jedan. Sto stvorio je Svemir, sedam
milijardi svjetova u Svemiru, u svakom svijetu puno
jezika i naroda, i po jednu Veneciju. I jedan malehni
narod dao, u jednom svijetu, na kopnu sto ga zovu
Evropom, u plemenu Juznih Slavena. Tu je Granica.
Bosna. Bosna. Bosna. Dodiruju se tu, i tuku, Istocni
kriz i Zapadni kriz, od jednog Kriza nastali. A
bosnjacki narod je pitom. Zato prihvati ruku Trece
Vjere u Jednoga Boga. Koji nije rodjen, niti je rodio,
A Gospodar je svjetova, i vladar Sudnjega Dana.
Gledam u nebo iznad Venecije. Zemaljski su
gospodari namjerili da bosnjackoga naroda - nema.
Venecija tone. Evropa tone. Tone kolijevka, i dijete
u kolijevci tone. Tonu kontinenti. Tone ruza u vazni
od stakla murano. Tone Murano. Hotelska soba tone,
i Drustvo mrtvih pjesnika tone. Zasto ne treba
na svijetu da ima naroda bosnjackoga? Medju bojama
jedna boja manje, medju mirisima - jedan miris manje?
Zasto ne treba na svijetu da ima - ova Venecija?
Medju cudima - jedno cudo manje?
Gledam u nebo, iznad Zemaljskog svijeta.
Jedna se zvijezda, u dugome luku, rusi u bezdan
Svemira. Kao da pade - posred kanala Grande.
Zemaljski svijet, medju sedam milijardi vasionskih
svjetova, hoce da ostane siromasniji za cio jedan
narod. Takva je volja zemaljaskih gospodara.
U Svemiru, tada, jedna zvijezda pada. Zato tone
Venecija. Svemir bude siromasniji - za cio
jedan svijet. Takva je volja Gospodara svijetova.
Takva je volja Vladara sudnjega Dana.


bosna-expres.net
Blogger.ba
Sarajevo-x.com
Krtica.ba
Google.com
piramida sunca
Kako nas drugi vide

kucanicaujapanu.blog.hr

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
410704

Powered by Blogger.ba