Tarabići (1829-1899): vizija nase sadašnjosti - Skupljanje tišine

Skupljanje tišine

Kako starim sve sam starija, sumnja mi se javlja da sam i pametnija al' i dalje: "Mislim i osjećam kao i ti, ali ja nisam ti. Molim te, uvažavaj to!"

01.12.2007.

Tarabići (1829-1899): vizija nase sadašnjosti

Braća Tarabići rođena su u Kremnima kod Užica. Mitar Tarabić imao je dar gledanja u budućnost, i njegove priče su drugi zapisali i objavili u knjizi pod nazivom "Kremenska proročanstva"

Odlučila sam ponuditi njihova proročanstva jer mi se stalno vrti u mislima jedna rečenica koju izrekoše u viziji za ove prostore:"Kad nestane milosti u ljudima..." Čini mi se da milost polahko napušta ove naše južnoslavenske i bosanske prostore.

 

 ***

... Kad svijet pocne da zivi u miru nakon Drugog Velikog rata, sve ce biti samo gorka iluzija... jer ce ljudi zaboraviti Boga... i vjerovace samo svojoj inteligenciji... A ljudska inteligencija u poredjenju sa Bozjom voljom i znanjem... nije niti kapljica u okeanu...

Covjek ce napraviti kutiju sa nekim dugmadima i slikama... ali nece biti u stanju da komunicira sa mnom koji cu biti mrtav... iako ce ove kutije sa dugmadima biti blizu ovom drugom svijetu ... kao sto su dlake na glavi blizu jedna drugoj... Uz pomoc ovih kutija, covjek ce biti u stanju da vidi sve sto se desava u svijetu...

... Ljudi ce busiti izvore duboko u Zemlji i vaditi "zlato'... koje ce im dati svijetlo, brzinu i moc ... i Zemlja ce pustati gorke suze... a imace mnogo vise "zlata" i "svjetlosti" na povrsini nego unutra... Zemlja ce patiti zbog ovih otvorenih rana... ...Umjesto da rade u poljima, ljudi ce kopati svuda... na pravim i krivim mjestima... ali stvarna sila ce biti svuda oko njih... Tek nakon mnogo ljeta ljudi ce se sjetiti ove sile... i shvatice kako su bili glupi sto su kopali one rupetine... Ova sila ce biti prisutna i u ljudima samim ali ce proci mnogo vremena prije nego je otkriju i pocnu upotrebljavati...

 ... Uglavnom, covjek ce zivjeti dugo, dugo vremena prije nego upozna samog sebe... Bice mnogo ucenih ljudi koji ce misliti da kroz svoje knjige znaju i mogu sve...Oni sami ce biti najveca prepreka daljem razvoju i samospoznaji... ali jednom kada steknu ovo znanje ... shvatice u kakvoj su zabludi bili dok su slusali one ucene ljude... Kada se to napokon desi bice im zao sto to nisu otkrili ranije... jer ovo znanje je tako jednostavno...

... Ljudi ce ciniti mnogo glupih stvari, misleci da znaju i mogu sve... ali, u stvari, ne znajuci nista... Mudar covjek ce se pojaviti na Orijentu i njegova mudrost ce preci sva mora i granice... ali ljudi dugo nece vjerovati njegovoj mudrosti ... tvrdeci da je njegova istina laz... Njihove duse nece biti opsjednute davlom, vec necim mnogo gorim... Oni ce misliti da je njihova iluzija stvarna istina ... ali u njihovim glavama istine nece biti... ... Ovdje kod kuce (Srbija) sve ce biti kao i u svijetu...Ljudi ce poceti mrziti cisti zrak i ovu bozansku svjezinu... Svi ce se oblaciti isto... nece se moci razlikovati musko od zenskog... Ovo cemo preuzeti iz inostranstva, ali ce kod nas ostati najduze... Muskarci ce se radjati, a nece znati za svoje djedove i pradjedove...

... Iako ce ljudi u nasem kraljevstvu zaboraviti na mizeriju i glad i zivjeti u velikom bogatstvu ... brat ce poceti da mrzi i misli zlo o bratu...

... Na nasim granicama i preko njih nova nacija ce se pojaviti... rasti ce kao gljive poslije kise... bice dobri i posteni ... i odgovorice na nasu mrznju sa razlogom... vodice racuna jedni o drugima kao o braci... A mi, u nasoj ludosti, mislicemo da mozemo raditi sta hocemo, i pokusacemo ih pokrstiti sa nasom vjerom... ali, zalud...Jer, oni ce vjerovati samo u sebe i nikoga vise... Velika nevolja ce nastati iz toga, jer ova nacija ce biti hrabra... ... mnogo ljeta ce nevolja trajati, i niko to nece moci zaustaviti... jer ce njihova nacija rasti kao trava... Jedan ce se roditi nakon mnogo ljeta, koji ce biti posten i inteligentan ... i on ce s njima saradjivati u miru... Zivjecemo u miru ... oni tamo ... mi ovdje i tamo...

... Srbi ce se odvajati jedan od drugog i govorice:"Ja nisam Srbin, ja nisam Srbin..."... necasni ce se infiltrirati u ovu naciju ... i krevet sa srpskim zenama, majkama i sestrama... Pravice takvu djecu da medju Srbima, od pocetka svijeta, nece biti gorih pokoljenja... samo ce slabici biti rodjeni ...niko nece biti dovoljno jak da rodi pravog heroja ...

... Jednom, mi cemo nestati sa ovih nasih prostora... Otici cemo na sjever i onda cemo se, realizirajuci kako smo glupi bili, vratiti nazad. Kada se vratimo, protjeracemo necasne da ih ne vidimo vise nikada...

... Citav svijet ce biti obasupnut cudnom bolesti kojoj lijeka nece biti.. svi ce misliti da znaju kako da je izlijece, ali niko nista nece znati... a uz Bozju pomoc lijek ce biti svuda oko njih...

... Covjek ce putovati na druge svjetove ... ali, naici ce na bezivotne pustare... ipak, Bog ce mu oprostiti... jer ce covjek misliti da zna bolje od Njega ...tamo, osim vjecnog Bozjeg mira, nece vidjeti nista ... ali ce osjetiti sa svojim srcem i dusom cjelinu Bozje ljepote i moci ...Ljudi ce se voziti Mjesecom i zvijezdama ... trazice zivot ... ali zivot slican nasem nece naci... Zivot ce biti tamo ... ali ljudi nece biti u stanju da ga shvate i vide...

... Sto ljudi budu vise znali, to ce manje brinuti i voljeti jedne druge... Mrznja ce biti tako velika medju njima da ce im biti vise stalo do razlicitih naprava nego do svojih najrodjenijih... A vjerovace tim napravama vise nego svom susjedu...

... Medju ljudima nacije na dalekom sjeveru pojavice se mali covjek koji ce ljude uciti ljubavi i pozrtvovanju, ali ce biti mnogo Juda i hipokrita oko njega ... ipak njegove mudre knjige ce ostati ... i rijeci koje je on izgovorio ... i onda ce ljudi shvatiti kako su bili u krivu... ...Oni koji citaju i pisu razlicite knjiga sa brojevima ... ce misliti da znaju najvise...Ovi uceni ljudi ce pustiti da njihovi zivoti budu vodjeni racunanjima ... i radice tacno ono sto im brojke kazu...Medju njima ce biti i dobrih i zlih... Zli ce raditi zle stvari... zagadice vodu i zrak, rijeke i zemlju, i ljudi ce poceti umirati... Onda ce ovi shvatiti svoju pogresku i umjesto trazenja mudrosti u brojevima ...pocece da je traze u meditaciji... ... Kada pocnu vise meditirati ... bice blizi Bozjoj mudrosti...ali bice kasno, jer su zlocesti zagadili citav svijet ... i ljudi ce poceti umirati velikom brzinom... Mnogi ce bjezati iz gradova u unutrasnjost i trazice planine sa tri kriza... i tamo, unutra ... moci ce da disu i piju vodu ...Oni koji pobjegnu ce se spasiti i svoje najblize... ali ne zadugo ... nova napast ce doci... Bice mnogo hrane u gradovima i selima, ali ce biti otrovana...Mnogo gladnih ce jesti i odmah umirati...oni koji budu postili ce prezivjeti ... jer ce ih spasiti Sveti Duh ...a bice blizu Bogu...

... Sukobice se najmocniji... Kada ovaj strasni rat pocne ... oni cije mocne armije lete iznad neba gubice od onih koji su na kopnu i na vodi...Naucnici ce izmisliti razlicitu i cudnu topovsku municiju... kada one eksplodiraju ... umjesto ubijanja ... zacarace sve zivo ... ljude, armiju, stoku ... uspavace ih ...i nakon toga vratice se pameti ...

... Mi Srbi necemo ratovati ovdje ...ali drugi ce se boriti iznad nasih glava... zapaljeni vojnici ce padati s neba iznad Pozege... (Koliko se sjecam originalnog teksta iz knjige Tarabic je govorio o sukobu letjelica koje pripadaju Talijanima i Rusima. Naravno, godina moze biti ova, mozda cak i neki od narednih dana; isto tako mozda se radi i o daljoj buducnosti.) ... Samo jedna zemlja na kraju svijeta, okruzena velikim morima, velicine Evrope, ce zivjeti u miru, bez ikakvih problema... Iznad nje niti jedna topovska kugla nece eksplodirati... Oni koji se budu sakrili u brdima sa tri kriza ce naci skloniste i bice spaseni... da zatim zive u sreci i ljubavi ... jer ratova vise biti nece... (Ovaj pasus neodoljivo podsjeca na Nostradamusa i njegove "tri krstace gore". Moguca objasnjenja idu od Australije, koja jeste okruzena okeanima i velicine je Evrope do atomskih sklonista koji na svojim vratima obicno imaju trostruku bravu u obliku kriza.)

 

Da ponudim i alternativni link: http://www.uzice.net/kremansko/index.htm gdje se može pročitati cijela knjiga.

Skupljanje tišine
<< 12/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

Photo

"I ne moze biti drugacije da bude bolje u ljudskom zivotu...i naslo bi se uvijek nesto drugo da boli..."("Dervis i smrt")

Molim te poslušaj ono što govorim...(Charles C. Finn)
Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, hiljade maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Bozje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Mozda se cini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoca.
Ali, ja to sakrivam.
Ne zelim da itko zna.

Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da ce me otkriti.
Zato freneticno kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonsalantno, sofisticirano procelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zastiti od pogleda koji zna.
Ali bas takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvacanje.
Ako slijedi Ijubav.
To je jedina stvar koja me moze osloboditi od mene samoga,
od zatvora sto sam ga sam sagradio,
od prepreka sto ih sam tako bolno podizem.
To je jedino sto ce me uvjeriti u ono u sto ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nesto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kazem. Ne usudujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda nece uslijediti prihvacanje,
da nece uslijediti Ijubav.
Bojim se da ces me manje cijeniti, da ces se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam nista, da ne vrijedim,
i da ces ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju ocajnu igru pretvaranja
sa sigurnim proceljem izvana
i uplasenim djetetom unutra.
Tako pocinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj zivot postaje bojiste.
Dokono cavrljam s tobom uctivim tonovima povrsnog razgovora.
Kazem ti sve, a zapravo nista,
i nista o onome sto je sve,
i sto place u meni.
Zato kad sam u kolotecini,
neka te ne zavara to sto govorim.
Molim te pazljivo slusaj i pokusaj cuti ono sto ne kazem.
Sto bih volio da mogu reci,
sto zbog opstanka moram reci,
ali sto reci ne mogu.

Ne volim nista kriti,
Ne volim igrati umjetne, lazne igre,
zelim prestati s igrama.
zelim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moras pomoci.
Moras pruziti ruku
cak i kada se cini da je to posljednje sto zelim.
Samo ti mozes iz mojih ociju ukloniti prazan pogled zivog mrtvaca.
Samo me ti mozes prizvati u zivot.
Svaki put kad si Ijubazan, nježan i kad me hrabris,
svaki put kad pokusas razumjeti jer uistinu brines,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moci da me ozivis mozes udahnuti zivot u mene.
Zelim da to znas.

Zelim da znas koliko si mi vazan,
kako mozes biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izaberes.
Samo ti mozes srusiti zidove iza kojih drscem,
samo ti mozes ukloniti moju masku,
samo ti me mozes osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlucis.
Molim te odluci. Ne mimoilazi me.
Nece ti biti lako.

Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snazne zidove.
Sto mi blize prides
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoc tome sto o covjeku kazu knjige,
ja sam cesto nerazuman.
Borim se bas protiv one stvari za kojom ceznem.
Ali rekose mi da je Ijubav jaca od snaznih zidova,
i tu lezi moja nada.
Molim te pokusaj pobijediti zidove
cvrstom rukom
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, mozda se pitas?
Ja sam onaj kojega znas vrlo dobro.
Jer ja sam svaki covjek na kojega naides
i ja sam svaka zena na koju naides.


Charles C. Finn (septembar 1966.god)


I KAD TI JE NAJTEŽE, SJETI SE DA SI ČOVJEK (M. Selimović)
Poezija Rabindranat Tagore
*
Tajnu svoga srca ne zadrži za se, prijatelju!
Kaži je meni krišom, samo meni.
Ti što se osmjehuješ tako ljubazno, šapni tiho, moje će te srce čuti, ne moje uši.

Gluha je noć, dom je nijem, ptičija gnijezda obavija san.
Povjeri mi tajnu svoga srca kroz uzdržane
suze, kroz drhtavi osmijeh, kroz sladak stid i jad.

*
Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti
imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se
mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju
u šali.
Olahko uzimam svoj bol, strahujući da bi to
mogla ti učiniti.

Čeznem da ti kažem najvjernije riječi koje ti
imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi
mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblačim u neistinu, i govorim
suprotno onome što mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući
da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrijebim najdragocjenije riječi što
imam za te; ali se ne usuđujem, strahujući
da mi se neće vratiti istom mjerom.
zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom
surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada
saznati šta je bol.

Čeznem da sjedim nijemo pred tobom; ali se ne
usuđujem, jer bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olahko, i zatrpavam
svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi to
mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvijek; ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo
u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je
moj bol vječito svjež.

ZASTO TONE VENECIJA

ABDULAH SIDRAN


Gledam u nebo iznad Venecije.
Nista se promijenilo nije, posljednjih
sedam milijardi godina. Gore, ima Bog. On
stvorio je Svemir, u Svemiru sedam milijardi
svjetova, u svakom svijetu bezbroj naroda, mnostvo
jezika, I po jednu - Veneciju.
Narode stvorio razlicitim, na uho im sapnuo: "Sada
upoznajte jedni druge". Sijaset jezika dao, da ih uce,
jedni od drugih, kroz jezike da se upoznaju, I svi,
od toga - bivaju bogatiji, i bolji. Veneciju dao, kao
ticu i ribu sto je dao, da ljudi i narodi vjeruju
U Njega - cudeci se Njegovim djelima.
Gledam u nebo iznad Venecije. Gore, I posvuda,
jeste - Bog. Jedan. Sto stvorio je Svemir, sedam
milijardi svjetova u Svemiru, u svakom svijetu puno
jezika i naroda, i po jednu Veneciju. I jedan malehni
narod dao, u jednom svijetu, na kopnu sto ga zovu
Evropom, u plemenu Juznih Slavena. Tu je Granica.
Bosna. Bosna. Bosna. Dodiruju se tu, i tuku, Istocni
kriz i Zapadni kriz, od jednog Kriza nastali. A
bosnjacki narod je pitom. Zato prihvati ruku Trece
Vjere u Jednoga Boga. Koji nije rodjen, niti je rodio,
A Gospodar je svjetova, i vladar Sudnjega Dana.
Gledam u nebo iznad Venecije. Zemaljski su
gospodari namjerili da bosnjackoga naroda - nema.
Venecija tone. Evropa tone. Tone kolijevka, i dijete
u kolijevci tone. Tonu kontinenti. Tone ruza u vazni
od stakla murano. Tone Murano. Hotelska soba tone,
i Drustvo mrtvih pjesnika tone. Zasto ne treba
na svijetu da ima naroda bosnjackoga? Medju bojama
jedna boja manje, medju mirisima - jedan miris manje?
Zasto ne treba na svijetu da ima - ova Venecija?
Medju cudima - jedno cudo manje?
Gledam u nebo, iznad Zemaljskog svijeta.
Jedna se zvijezda, u dugome luku, rusi u bezdan
Svemira. Kao da pade - posred kanala Grande.
Zemaljski svijet, medju sedam milijardi vasionskih
svjetova, hoce da ostane siromasniji za cio jedan
narod. Takva je volja zemaljaskih gospodara.
U Svemiru, tada, jedna zvijezda pada. Zato tone
Venecija. Svemir bude siromasniji - za cio
jedan svijet. Takva je volja Gospodara svijetova.
Takva je volja Vladara sudnjega Dana.


bosna-expres.net
Blogger.ba
Sarajevo-x.com
Krtica.ba
Google.com
piramida sunca
Kako nas drugi vide

kucanicaujapanu.blog.hr

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
410706

Powered by Blogger.ba