Skupljanje tišine 2006/12/17

Skupljanje tišine

Kako starim sve sam starija, sumnja mi se javlja da sam i pametnija al' i dalje: "Mislim i osjećam kao i ti, ali ja nisam ti. Molim te, uvažavaj to!"

17.12.2006.

"Može li čovjek civilizacijski podivljati?"

Čovjek naše civilizacije počinje svoj duhovni razvoj od nule. Duh savremenog čovjeka ima jedino onu sposobnost, tj. početni potencijal, koja je određena prethodnim inkarnacijama. Rođenje genijalne djece – to je ulazak u tijelo savremenog djeteta jednog duha koji nije potpuno izgubio kontakt s Univerzalnim informacionim poljem.

Prilikom smrti duh prvi napušta tijelo, ne gubeći vezu sa tijelom tokom 40 dana. Ta veza, pomoću koje duh može da nađe tijelo, naziva se „srebrena nit“. „Srebrena nit“ je princip Višeg Uma koji dopušta da se do kraja sačuva nada za povratak u svoje tijelo. U dubokom snu duh „šeta“, ali čuva „srebrenu nit“po kojoj nalazi tijelo. Zato se ne preporučuje da nikoga naglo budimo, jer može da se desi da duh ne uspije pronaći svoje tijelo. I zato se smatra da je grijeh buditi djecu.

 

Da li je majmun nastao od čovjeka ili čovjek od majmuna?

Iz školskih udžbenika svi znamo za tezu da je čovjek nastao od majmuna. A Rudolf Štajner, analzirajuči „Akaša hroniku“ („Iz ljetopisa svijeta“)  došao je do zaključka da je majmun nastao od čovjeka. Autor piše slijedeće:

„ Dalji razvoj je postao moguć samo zato što je dio ljudskih bića dostigao viši stupanj na račun drugih. U početku je došlo do žrtvovanja onih koji su bili lišeni duha. Miješanje sa njima u cilju razmnožavanja srozalo bi razvijenije ljude na njihov nivo. Zato su svi koji su mogli da prime duh bili odvojeni od njih. Usljed toga, oni su tonuli sve niže i niže na nivo životinje. Na taj način su se naporedo sa čovjekom obrazovale čovjekolike životinje. Čovjek je na svom putu ostavio, takoreći, ostavio za sobom dio svoje braće da bi se on sam uspeo na viši nivo. Majmuni su ti ljudi prethodnih epoha koji su prošli obrnuti razvoj. Kao što je čovjek nekad bio manje savršen nego danas, tako su i majmuni nekad bili savršeniji nego što su danas.“

 

Faktori podivljanja

Kako sam shvatio iz proučavanja istočnih literarnih izvora, masovno vraćanje u stanje divljaštva ljudi povezano je sa periodima globalnih katastrofa.

Jedan od glavnih faktora podivljanja je lijenost dalekih predaka. Lijenost je uvijek regresivna , zato što je čovjek stvoren kao samorazvijajući (progresivni) princip. Lijena pokoljenja koja smjenjuju jedno drugo, čak ni ne primjećuju da se kod njih postepeno degradiraju mnogi duhovni elementi, prije svega volja, a odmah nakon toga degradira se i mozak. Iz pokoljenja u pokoljenje pojavljuje se sve manje sposobnih ljudi  i kod ljudi sve više počinju da preovladavaju životinjski elementi (jesti, spavati, razmnožavati se...)

Drugi faktor podivljanja je, po našem mišljenju, izolovanost. Potvrda za to je što su stanovnici malih izolovanih ostrva uglavnom divljaci.

Slijedeći faktor je fanatično totalitarni karakter vladavine nekih država ili plemena. Svi protivnici totalitarnog učenja se progone ili ubijaju. Progonima podliježu najsposobnije ljudi, čiji je duhovni nivo iznad fanatizma i prema kojima vladajuća elita osjeća zavist. Postepeno broj sposobnih opada, a u društvu sve više maha uzimaju divlji zakoni i običaji.

Na kraju, najvažniji faktor podivljanja su globalne katastrofe, koje vraćaju preživjele u uslove primitivnih načina proizvodnje . i samo ogroman napor volje i preduzimljivosti mogu da spasu ljude od brzog nastupanja divljaštva.

 

Skupljanje tišine
<< 12/2006 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Photo

"I ne moze biti drugacije da bude bolje u ljudskom zivotu...i naslo bi se uvijek nesto drugo da boli..."("Dervis i smrt")

Molim te poslušaj ono što govorim...(Charles C. Finn)
Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, hiljade maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Bozje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Mozda se cini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoca.
Ali, ja to sakrivam.
Ne zelim da itko zna.

Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da ce me otkriti.
Zato freneticno kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonsalantno, sofisticirano procelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zastiti od pogleda koji zna.
Ali bas takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvacanje.
Ako slijedi Ijubav.
To je jedina stvar koja me moze osloboditi od mene samoga,
od zatvora sto sam ga sam sagradio,
od prepreka sto ih sam tako bolno podizem.
To je jedino sto ce me uvjeriti u ono u sto ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nesto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kazem. Ne usudujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda nece uslijediti prihvacanje,
da nece uslijediti Ijubav.
Bojim se da ces me manje cijeniti, da ces se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam nista, da ne vrijedim,
i da ces ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju ocajnu igru pretvaranja
sa sigurnim proceljem izvana
i uplasenim djetetom unutra.
Tako pocinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj zivot postaje bojiste.
Dokono cavrljam s tobom uctivim tonovima povrsnog razgovora.
Kazem ti sve, a zapravo nista,
i nista o onome sto je sve,
i sto place u meni.
Zato kad sam u kolotecini,
neka te ne zavara to sto govorim.
Molim te pazljivo slusaj i pokusaj cuti ono sto ne kazem.
Sto bih volio da mogu reci,
sto zbog opstanka moram reci,
ali sto reci ne mogu.

Ne volim nista kriti,
Ne volim igrati umjetne, lazne igre,
zelim prestati s igrama.
zelim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moras pomoci.
Moras pruziti ruku
cak i kada se cini da je to posljednje sto zelim.
Samo ti mozes iz mojih ociju ukloniti prazan pogled zivog mrtvaca.
Samo me ti mozes prizvati u zivot.
Svaki put kad si Ijubazan, nježan i kad me hrabris,
svaki put kad pokusas razumjeti jer uistinu brines,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moci da me ozivis mozes udahnuti zivot u mene.
Zelim da to znas.

Zelim da znas koliko si mi vazan,
kako mozes biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izaberes.
Samo ti mozes srusiti zidove iza kojih drscem,
samo ti mozes ukloniti moju masku,
samo ti me mozes osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlucis.
Molim te odluci. Ne mimoilazi me.
Nece ti biti lako.

Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snazne zidove.
Sto mi blize prides
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoc tome sto o covjeku kazu knjige,
ja sam cesto nerazuman.
Borim se bas protiv one stvari za kojom ceznem.
Ali rekose mi da je Ijubav jaca od snaznih zidova,
i tu lezi moja nada.
Molim te pokusaj pobijediti zidove
cvrstom rukom
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, mozda se pitas?
Ja sam onaj kojega znas vrlo dobro.
Jer ja sam svaki covjek na kojega naides
i ja sam svaka zena na koju naides.


Charles C. Finn (septembar 1966.god)


I KAD TI JE NAJTEŽE, SJETI SE DA SI ČOVJEK (M. Selimović)
Poezija Rabindranat Tagore
*
Tajnu svoga srca ne zadrži za se, prijatelju!
Kaži je meni krišom, samo meni.
Ti što se osmjehuješ tako ljubazno, šapni tiho, moje će te srce čuti, ne moje uši.

Gluha je noć, dom je nijem, ptičija gnijezda obavija san.
Povjeri mi tajnu svoga srca kroz uzdržane
suze, kroz drhtavi osmijeh, kroz sladak stid i jad.

*
Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti
imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se
mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju
u šali.
Olahko uzimam svoj bol, strahujući da bi to
mogla ti učiniti.

Čeznem da ti kažem najvjernije riječi koje ti
imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi
mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblačim u neistinu, i govorim
suprotno onome što mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući
da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrijebim najdragocjenije riječi što
imam za te; ali se ne usuđujem, strahujući
da mi se neće vratiti istom mjerom.
zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom
surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada
saznati šta je bol.

Čeznem da sjedim nijemo pred tobom; ali se ne
usuđujem, jer bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olahko, i zatrpavam
svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi to
mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvijek; ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo
u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je
moj bol vječito svjež.

ZASTO TONE VENECIJA

ABDULAH SIDRAN


Gledam u nebo iznad Venecije.
Nista se promijenilo nije, posljednjih
sedam milijardi godina. Gore, ima Bog. On
stvorio je Svemir, u Svemiru sedam milijardi
svjetova, u svakom svijetu bezbroj naroda, mnostvo
jezika, I po jednu - Veneciju.
Narode stvorio razlicitim, na uho im sapnuo: "Sada
upoznajte jedni druge". Sijaset jezika dao, da ih uce,
jedni od drugih, kroz jezike da se upoznaju, I svi,
od toga - bivaju bogatiji, i bolji. Veneciju dao, kao
ticu i ribu sto je dao, da ljudi i narodi vjeruju
U Njega - cudeci se Njegovim djelima.
Gledam u nebo iznad Venecije. Gore, I posvuda,
jeste - Bog. Jedan. Sto stvorio je Svemir, sedam
milijardi svjetova u Svemiru, u svakom svijetu puno
jezika i naroda, i po jednu Veneciju. I jedan malehni
narod dao, u jednom svijetu, na kopnu sto ga zovu
Evropom, u plemenu Juznih Slavena. Tu je Granica.
Bosna. Bosna. Bosna. Dodiruju se tu, i tuku, Istocni
kriz i Zapadni kriz, od jednog Kriza nastali. A
bosnjacki narod je pitom. Zato prihvati ruku Trece
Vjere u Jednoga Boga. Koji nije rodjen, niti je rodio,
A Gospodar je svjetova, i vladar Sudnjega Dana.
Gledam u nebo iznad Venecije. Zemaljski su
gospodari namjerili da bosnjackoga naroda - nema.
Venecija tone. Evropa tone. Tone kolijevka, i dijete
u kolijevci tone. Tonu kontinenti. Tone ruza u vazni
od stakla murano. Tone Murano. Hotelska soba tone,
i Drustvo mrtvih pjesnika tone. Zasto ne treba
na svijetu da ima naroda bosnjackoga? Medju bojama
jedna boja manje, medju mirisima - jedan miris manje?
Zasto ne treba na svijetu da ima - ova Venecija?
Medju cudima - jedno cudo manje?
Gledam u nebo, iznad Zemaljskog svijeta.
Jedna se zvijezda, u dugome luku, rusi u bezdan
Svemira. Kao da pade - posred kanala Grande.
Zemaljski svijet, medju sedam milijardi vasionskih
svjetova, hoce da ostane siromasniji za cio jedan
narod. Takva je volja zemaljaskih gospodara.
U Svemiru, tada, jedna zvijezda pada. Zato tone
Venecija. Svemir bude siromasniji - za cio
jedan svijet. Takva je volja Gospodara svijetova.
Takva je volja Vladara sudnjega Dana.


bosna-expres.net
Blogger.ba
Sarajevo-x.com
Krtica.ba
Google.com
piramida sunca
Kako nas drugi vide

kucanicaujapanu.blog.hr

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
410704

Powered by Blogger.ba