Skupljanje tišine 2006/11/15

Skupljanje tišine

Kako starim sve sam starija, sumnja mi se javlja da sam i pametnija al' i dalje: "Mislim i osjećam kao i ti, ali ja nisam ti. Molim te, uvažavaj to!"

15.11.2006.

***

Najteže su bitke, bitke sa samim  sobom.

15.11.2006.

Predstavljam knjigu "Od koga smo postali"

Igrom slučaja došla sam do neobične knjige  Ernesta Rigatoviča Muldaševa koju bih željela da vam predstavim.

O autoru i djelu:

Ernest R: Muldašev je doktor medicinskih nauka, profesor univerziteta, direktor Sveruskog centra za očnu i plastičnu hirurgiju...

Pošto je naučnik širokih pogleda, počeo je da razmišlja o medicinskoj problematici ljudske energetike na filozofskom i opšteljudskom planu, što se u krajnjem ishodu pretvorilo u naučno istraživanje tajanstvenih pitanja porijekla čovjeka.

Knjiga "Od koga smo potekli" napisana je umjetničkim stilom, iako je u suštini duboko naučna. Ova knjiga je interesantna kako za široki krug čitatelja, tako i za specijaliste.

Sam autor o knjizi kaže:

"Ja sam tipični naučni istraživač i čitav moj naučni život posvećen je proučavanju sastava i biohemije ljudskih tkiva, u cilju njihove upotrebe kao transplantata u očnoj i plastičnoj hirurgiji.

...ja sam proizvod jedne komunističke zemlje i htio ne htio, bio sam vaspitavan na propagandi ateizma i veličanja Lenjina, mada nikad nisam iskreno vjerovao u komunističke ideale. religiju nikad nisam proučavao.

S obzirom na sve to, nikada nisam mogao ni pomisliti da ću se baviti problemima ustrojstva svijeta, antropogeneze i filozofskog tumačenja religija iz naučne perspektive...

Sve je počelo jednostavnim svakodnevnim aspektom pitanja: zašto mi jedni druge gledamo u oči? Kao oftamologa, to pitanje me zainteresiralo. Pošto smo počeli da istražujemo, ubrzo smo sastavili kompjuterski program koji je sposoban da analizira geometrijske parametre oka..

...Iskreno govoreći, i ja sam se začudio što sam knjigu završio jednostavnih i prirodnih pojmova kao što su dobro, ljubav i zlo. Ali, baš nako te analize sam konačno shvatio zašto sve religije svijeta složno govore o važnosti dobra i ljubavi. Upravo poslije te analize počeo sam da iskreno cijenim religiju i da iskreno vjerujem u Boga."

I DIO KNJIGE prepričavam)

U tom dijelu autor kazuje o tome kako je radeći s pacijentima razmišljao zašto se ljudi gledaju u oči, i od te misli je poteklo njegovo istraživanje. Na ispitanicima je utvrdio da teško komuniciraju ako se ne mogu gledati u oči.

I u životu se često kaže "strah mu je u očima", radost u očima"...

Nastavio je sa saradnicima istraživati i došli su do dokaza da je u ljudskom organizmu jedino ista veličina rožnjače kod svih ljudi, različitog uzrasta-odrasli, dijete, različite rase...Istražujući tu jedinu konstantu u ljudskom tijelu, konstantu rožnjače otkrili su kompjuterski da povlačenjem linija u spajanju očiju ( zamišljena linija koja spaja donju liniju očiju preko nosa, i praćenjem linija oka, došli su do saznanja da se po geometrijskom tačnošću može utvrditi zla, dobra plašljiva, bolesna osoba. ( Žao mi je što nisam u mogućnosti prenijeti te crteže, ali su izuzetno zanimljivi i jednostavni)

Zatim su ,istražujući liniju očiju, došli do spoznaje o srednjostatičkim očima, koje su ih navele na zaključke da su od rase sa srednjostatičkim očima (stanovnici Tibeta), potekle sve druge rase koje su se raširile po planeti u 4 osnovna smjera. Pomoću geografskih karti pokazali su smjer migracija. Meni je lično bila zanimljiva konstatacija kojom pobija Hitlera u njegovoj arijevskoj rasi Germanima, jer linija te migracije  (D linija) išla je preko persijske rase- armenoidne (Jermena). Oni su preci dinarske rase - Južnih Slavena. Osim toga , jermenska rasa je, u vidu slijepog ogranka, dala i sredozemnu rasu, koja uključuje Italijane, grke, Špance, Rumune, Gruzijce, Jevreje, Arape i djelimično Turke.

Dinarska rasa bila je predak alpske rase (Francuzi, djelimično Španci i Italijani) i sjeverne rase (Nijemci, Englezi, Holanđani; Norvežani; Islanđani, Šveđani). Hitler znači nije bio u pravu gledajući na Slovene kao na degenerisani ogranak u razvitku čovječanstva koji mora da bude uništen, a na Perse kao braću po krvi; i Persi i Sloveni pripadaju istom rasno-genetičkom korijenu- putu migracije D.

Po autorovom mišljenju, u proučavanju ovih puteva migracije, čovjek ima zadatak da se razvija, napreduje. One rase koje nisu napredovale, isčezavale su, postajale divlje, pa tako objašnjava primitivna plemena u pojedinnim dijelovima svijeta iako spadaju u iste rase sa nekim drugim narodima.
Bila mi je zanimljiva njegova logika Pobijanja Darvinove teorije po kojoj je čovjek nastao od majmuna. Njegovo istraživanje rasa po očima i migracija rasa, dovelo ga je do logičkog zaključka da narodi koji se nisu duhovno razvijali, vremenom su gubili karakteristike ljudi i sve više se približavali majmunskom obliku. Nekako mi se čini da bi se i u tom objašnjenju mogao pronaći odgovor na ajet iz Kur'ana "Pretvorit ću ih u majmune prezrene" (Nek mi ALLah oprosti, ako sam pogriješila u svojem tumačenju i traženju odgovora.).

Za ovaj post toliko, ako sam vas zainteresirala, ostavite komentar da li želite još podataka iz knjige, a svakako preporučujem za čitanje.

Skupljanje tišine
<< 11/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

Photo

"I ne moze biti drugacije da bude bolje u ljudskom zivotu...i naslo bi se uvijek nesto drugo da boli..."("Dervis i smrt")

Molim te poslušaj ono što govorim...(Charles C. Finn)
Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, hiljade maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Bozje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Mozda se cini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoca.
Ali, ja to sakrivam.
Ne zelim da itko zna.

Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da ce me otkriti.
Zato freneticno kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonsalantno, sofisticirano procelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zastiti od pogleda koji zna.
Ali bas takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvacanje.
Ako slijedi Ijubav.
To je jedina stvar koja me moze osloboditi od mene samoga,
od zatvora sto sam ga sam sagradio,
od prepreka sto ih sam tako bolno podizem.
To je jedino sto ce me uvjeriti u ono u sto ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nesto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kazem. Ne usudujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda nece uslijediti prihvacanje,
da nece uslijediti Ijubav.
Bojim se da ces me manje cijeniti, da ces se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam nista, da ne vrijedim,
i da ces ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju ocajnu igru pretvaranja
sa sigurnim proceljem izvana
i uplasenim djetetom unutra.
Tako pocinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj zivot postaje bojiste.
Dokono cavrljam s tobom uctivim tonovima povrsnog razgovora.
Kazem ti sve, a zapravo nista,
i nista o onome sto je sve,
i sto place u meni.
Zato kad sam u kolotecini,
neka te ne zavara to sto govorim.
Molim te pazljivo slusaj i pokusaj cuti ono sto ne kazem.
Sto bih volio da mogu reci,
sto zbog opstanka moram reci,
ali sto reci ne mogu.

Ne volim nista kriti,
Ne volim igrati umjetne, lazne igre,
zelim prestati s igrama.
zelim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moras pomoci.
Moras pruziti ruku
cak i kada se cini da je to posljednje sto zelim.
Samo ti mozes iz mojih ociju ukloniti prazan pogled zivog mrtvaca.
Samo me ti mozes prizvati u zivot.
Svaki put kad si Ijubazan, nježan i kad me hrabris,
svaki put kad pokusas razumjeti jer uistinu brines,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moci da me ozivis mozes udahnuti zivot u mene.
Zelim da to znas.

Zelim da znas koliko si mi vazan,
kako mozes biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izaberes.
Samo ti mozes srusiti zidove iza kojih drscem,
samo ti mozes ukloniti moju masku,
samo ti me mozes osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlucis.
Molim te odluci. Ne mimoilazi me.
Nece ti biti lako.

Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snazne zidove.
Sto mi blize prides
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoc tome sto o covjeku kazu knjige,
ja sam cesto nerazuman.
Borim se bas protiv one stvari za kojom ceznem.
Ali rekose mi da je Ijubav jaca od snaznih zidova,
i tu lezi moja nada.
Molim te pokusaj pobijediti zidove
cvrstom rukom
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, mozda se pitas?
Ja sam onaj kojega znas vrlo dobro.
Jer ja sam svaki covjek na kojega naides
i ja sam svaka zena na koju naides.


Charles C. Finn (septembar 1966.god)


I KAD TI JE NAJTEŽE, SJETI SE DA SI ČOVJEK (M. Selimović)
Poezija Rabindranat Tagore
*
Tajnu svoga srca ne zadrži za se, prijatelju!
Kaži je meni krišom, samo meni.
Ti što se osmjehuješ tako ljubazno, šapni tiho, moje će te srce čuti, ne moje uši.

Gluha je noć, dom je nijem, ptičija gnijezda obavija san.
Povjeri mi tajnu svoga srca kroz uzdržane
suze, kroz drhtavi osmijeh, kroz sladak stid i jad.

*
Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti
imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se
mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju
u šali.
Olahko uzimam svoj bol, strahujući da bi to
mogla ti učiniti.

Čeznem da ti kažem najvjernije riječi koje ti
imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi
mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblačim u neistinu, i govorim
suprotno onome što mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući
da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrijebim najdragocjenije riječi što
imam za te; ali se ne usuđujem, strahujući
da mi se neće vratiti istom mjerom.
zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom
surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada
saznati šta je bol.

Čeznem da sjedim nijemo pred tobom; ali se ne
usuđujem, jer bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olahko, i zatrpavam
svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi to
mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvijek; ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo
u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je
moj bol vječito svjež.

ZASTO TONE VENECIJA

ABDULAH SIDRAN


Gledam u nebo iznad Venecije.
Nista se promijenilo nije, posljednjih
sedam milijardi godina. Gore, ima Bog. On
stvorio je Svemir, u Svemiru sedam milijardi
svjetova, u svakom svijetu bezbroj naroda, mnostvo
jezika, I po jednu - Veneciju.
Narode stvorio razlicitim, na uho im sapnuo: "Sada
upoznajte jedni druge". Sijaset jezika dao, da ih uce,
jedni od drugih, kroz jezike da se upoznaju, I svi,
od toga - bivaju bogatiji, i bolji. Veneciju dao, kao
ticu i ribu sto je dao, da ljudi i narodi vjeruju
U Njega - cudeci se Njegovim djelima.
Gledam u nebo iznad Venecije. Gore, I posvuda,
jeste - Bog. Jedan. Sto stvorio je Svemir, sedam
milijardi svjetova u Svemiru, u svakom svijetu puno
jezika i naroda, i po jednu Veneciju. I jedan malehni
narod dao, u jednom svijetu, na kopnu sto ga zovu
Evropom, u plemenu Juznih Slavena. Tu je Granica.
Bosna. Bosna. Bosna. Dodiruju se tu, i tuku, Istocni
kriz i Zapadni kriz, od jednog Kriza nastali. A
bosnjacki narod je pitom. Zato prihvati ruku Trece
Vjere u Jednoga Boga. Koji nije rodjen, niti je rodio,
A Gospodar je svjetova, i vladar Sudnjega Dana.
Gledam u nebo iznad Venecije. Zemaljski su
gospodari namjerili da bosnjackoga naroda - nema.
Venecija tone. Evropa tone. Tone kolijevka, i dijete
u kolijevci tone. Tonu kontinenti. Tone ruza u vazni
od stakla murano. Tone Murano. Hotelska soba tone,
i Drustvo mrtvih pjesnika tone. Zasto ne treba
na svijetu da ima naroda bosnjackoga? Medju bojama
jedna boja manje, medju mirisima - jedan miris manje?
Zasto ne treba na svijetu da ima - ova Venecija?
Medju cudima - jedno cudo manje?
Gledam u nebo, iznad Zemaljskog svijeta.
Jedna se zvijezda, u dugome luku, rusi u bezdan
Svemira. Kao da pade - posred kanala Grande.
Zemaljski svijet, medju sedam milijardi vasionskih
svjetova, hoce da ostane siromasniji za cio jedan
narod. Takva je volja zemaljaskih gospodara.
U Svemiru, tada, jedna zvijezda pada. Zato tone
Venecija. Svemir bude siromasniji - za cio
jedan svijet. Takva je volja Gospodara svijetova.
Takva je volja Vladara sudnjega Dana.


bosna-expres.net
Blogger.ba
Sarajevo-x.com
Krtica.ba
Google.com
piramida sunca
Kako nas drugi vide

kucanicaujapanu.blog.hr

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
410704

Powered by Blogger.ba