ZA KOJE ĆEŠ BITI PITAN I ZA KOJE NEĆEŠ BITI PITAN

1. Nećeš biti pitan kakvo si auto vozio, ali ćeš biti pitan koliko si insana tim autom prevezao kad im je prevoz bio potreban.

2. Nećeš biti pitan od koliko ti je kvadrata bio stan ili kuća gdje si stanovao, ali ćeš biti pitan koliko si insana ugostio u svom domu.

3. Nećeš biti pitan koliko si odjeće i obuće u svojim ormarima imao, ali ćeš biti pitan koliko si ljudi, kojima je odjeća bila potrebna, odjenuo i obuo.

4. Nećeš biti pitan koliko ti je godišnja plaća bila, ali ćeš biti pitan kako si tu plaću stekao i jesi li uredno zekat davao.

5. Nećeš biti pitan kakav si položaj na poslu imao, ali ćeš biti pitan da li si svoje poslove obavljao na najbolji  mogući način.

6. Nećeš biti pitan koliko si insana svojim prijateljima smatrao, već ćeš biti pitan koliko je insana tebe smatralo svojim prijateljem.

7. Nećeš biti pitan u kojem si ulici, gradu ili selu živio, već kako si postupao s komšijama.

8. Nećeš biti pitan za boju svoje kože, već za kvalitet svog karaktera.

9. Nećeš biti pitan koliko si kuća u životu sagradio, već koliko si Allahovih kuća pomogao sagraditi.

10. Nećeš biti pitan da li ćeš od ovog trenutka svoj život uskladiti s ovim istinama, jer Allah već zna tvoju odluku.

Savremeno doba, moderna tehnološka civilizacija, stvara u ljudskom biću duševne teškoće ili stres kako se najčešće imenuje. Psiholozi svakodnevno daju objašnjenja zašto nastaje stres, kako se boriti protiv njega, a sve veći broj ljudske populacije na ovoj planeti obolijeva. Mogu se nazvati čak i sretnicima ako imaju samo sindrome stresa, a ne nekih težih psihičkih poremećaja. Liječnici kao pokušavaju pomoći propisujući različite terapije, tablete, a broj samoubistava se povećava. Potrošačko društvo stvara neutaživu potrebu za posjedovanjem proizvoda kojima nas bombarduju u reklamnim spotovima. Za sada to čine samo putem medija, a razvojem tehnologije ko zna kako će iskoristiti svoje reklamne trikove. Kako se obično, jednostavno, plemenito ljudsko biće može boriti protiv toga kad je zaokupljeno borbom za preživljavanjem, borbom s podnošenjem pritisaka i na radnom mjestu i u porodici. Zašto nam je toliko stalo da ličimo na neke osobe sumnjivih moralnih vrijednosti. Ili je moralna vrijednost danas potrošena sintagma...

moral - latinska riječ

1. skup pravila određenog društva ili klase o sadržaju i načinu međusobnih odnosa ljudi i ljudskih zajednica;

2. samopouzdanje, hrabrost;

 3. ispravnost, čestitost, poštenje, vrlina;

4. čist seksualni život, vjernost, odanost,;

 5. misao kojoj je cilj da pouči, pouka; 6. polet, zanos, svijest o disciplini, raspoloženje, visok duh.

moralizator - samozvani propovjednik morala.

 moralan - onaj koji slijedi moralna pravila; čestit, pošten, ispravan, disciplinovan, predan dužnostima, duševni, duhovni, unutrašnji.

moralisati - držati moralne pouke, propovjedati moral, učiti, davati primjer drugima da bi se moralno ponašali.

Takva objašnjenja ljudskih vrijednosti nudi rječnik stranih riječi. A šta mi kao pojedinci nudimo sebi? Koliko smo mi moralna generacija ljudskog roda na ljestvici razvitka civilizacije?...

  Tehnološki razvitak, napredna civilizacija.... Razvoj tehnologije trebao je olakšati ljudski život. Umjesto toga stres, nesigurnost, nemar za potrebe jedinke...najbolje da nam ugrade čipove za isključivanje osjećaja i tad će imati perfektne robove. Civilizacija?
A šta je najbitnije u životu pojedinca? Možete nabrajati šta vam drago, sigurno ćete se u većini složiti, ljubav.
Ljubav je najveći ljudski dar. Najveća sreća koju ljudsko stvorenje može dostići je pronalazak srodne duše, sreće u ljubavi.
A sve  manje je toga, sve manje je sretnih, a sve više razočaranih. Zašto? Gdje smo to grešku napravili? Šta je pomutilo naše traganje i pronalaženje ?
Nema razumijevanja, nema tolerancije, nema jačeg spola...Možda griješim, razuvjerite me, ali sve manje susrećem pripadnika muškog roda koji mogu opravdati sintagmu "muškarac". Većini njih pamet sva nije u glavi nego "u glavi".Žene su te koje preuzimaju rizik i teret života i još moraju trpjeti vječito muško dijete uza se, nositi ga "na leđima". Umjesto da priznaju ženi njenu izdržljivost, požrtvovanost, ponižavaju je, u svom kukavičluku bježe u svijet alkohola, droge, kurvaluka...ops - svašta rekoh... A nisu sretni ni žene ni muškarci ovog vremena. A tako malo treba, treba samo voljeti ljubav i prepustiti joj se...Ali...toliko je udaraca, povrijeđenih osjećanja da niko nikom ne prašta. A ljubav samo voli bez kritike onakvu osobu kakva jeste bez želje da je promijeni, oblikuje... Da li je problem u ženama ili u muškarcima? Ili je krivica podjednaka. Za svađu uvijek treba dvoje.

Različitosti se privlače. Teško je pomiriti nepomirljivo, ali nije nemoguće.