Skupljanje tišine

Skupljanje tišine

Kako starim sve sam starija, sumnja mi se javlja da sam i pametnija al' i dalje: "Mislim i osjećam kao i ti, ali ja nisam ti. Molim te, uvažavaj to!"

06.06.2016.

***

Tonem u unutarnje širine, bez glasa - šutnjom stvaram dubine.

20.05.2016.

***

Najviše se umorim gledajući kroz ljudski oklop u potrazi za čovjekom.

28.04.2016.

Razbijeno ogledalo duše

Nedostaje mi sjaj u ljudskim očima. Sjaj koji te preplavi milinom i osjetiš da si živ, da vrijediš, da postojiš. Ugasle su naše oči, najveći gubitak o kom niko ne govori i ne primjećuje. Gdje nestade sjaj oka? Gdje se izgubi ogledalo duše?

25.04.2016.

vjesnici izleta

Naša mala ekipica malobrojnih sekcija otvori i ove godine sezonu izleta. Sve teže ih je organizirati, a možda je bolje usmjeriti pažnju na više dnevnih izleta, a definitivno ukinuti ekskurziju. Taj vid višednevnog ludiranja definitivno bi trebalo zakonom zabraniti. Opasne generacije, opasni izazovi. najnoviji primjer: mala grupica, sve teče po planu, obilazimo područje 'I' između BH, gradski ambijent, kišni jezerski ugođaj, rječna melodija uz miris ribe s roštilja. I malo im prostora za 'selfiranje' nego se kradom smjestiše ispod mosta . I hajd što se slikaju, nisu mali, nego da izazov bude veći, 'selfiranje' pokraj zelene ljepotice, brzice, na jednoj nozi. I naravno 'buć'na 6 stepeni. Dobro je, hrabar, ne paniči, izađe iz vode, cijedi s njega, a nema presvlake - nije beba...I tako se vratismo živi i zdravi i svi na broju...I molim vas, ukinite ekskurzije, ako Boga znate!









22.04.2016.

svi zaboravljamo

-



19.04.2016.

Ne bih bila to što jesam da im ne 'dohakah'

Arhaizam 'dohakati' u mom slobodnom prevodu glasi -neka, neka, vidjet ćeš ti, samo pričekaj! I nađoh način, dohakah njihovoj nezainteresiranosti njihovim oružjem. Malo pretraživača, program za skidanje videozapisa, usb, multimedija u razredu i preokret nastupi. Ne mogu sami sebi doći u čudu: zar znaju razmišljati? E znaju, jer ja ne odustajem, i nađem način. Jer mi je stalo, tiče me se...jer volim ljudsko biće u svojoj posebnosti, jedinstvenosti. Ne volim kopije...A zna se - pazi šta ne voliš - moglo bi te stići. Eh...

12.04.2016.

Ko ne spozna sebe, kako može uvažavati druge i drugačije

Razočarala sam se. U sebe. U svoju sliku djece i njihovih mogućnosti. Možda najdublje razočarenje u karijeri. Zaledila sam se. Zaledila se zbog spoznaje o inertnosti, pasivnosti, i potpunoj odsutnosti kritičkog promišljanja. Kompletan razred, uspavani/e internet/game ovisnici/e. Svaki pokušaj 'pada u vodu'. Motivacija se redovno zalijepi na zidu šutnje. Ima nade za pojedince, zavisi od učitelja/ice koji/a daje temelj. Ne pamte se uzalud upravo oni, većina nastavnika/profesora se zaboravlja. Gdje će završiti generacije bez kritičkog promišljanja, bez izgrađenih ličnih stavova o svijetu u kojem žive, bez ljubavi za sebe i druge? Posmatram ih, strah me i izgovoriti koje im se mogućnosti pružaju.

10.04.2016.

Evolucija nečovječnosti

Ljudsko biće ljubavlju uspije pridobiti i najkrvoločnije životinje, samo ne uspjeva širiti ljubav u svojoj zajednici. Ljudska vrsta bez ljubavi za druge i drugačije osuđena je na nestanak. Sumnjam da smo spremni spoznati tu istinu. Arogancija, želja za moći, bezgranična ljubav prema novcu - osnovne karakteristike modernog čovjeka. Jedina smo vrsta koja samu sebe uništava, a istovremeno svi očekuje ulazak u dženet/raj.

26.03.2016.

citat dana

"Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije ljudi se nekako mogu izliječiti, od treće nikako. Vlast je najveći porok. Zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je, kao čarobni kamen, jer pribavlja moć. Ona je duh iz Aladinove lampe, koji služi svakoj budali koja ga drži. Odvojeni ne predstavljaju ništa; zajedno, kob su ovog svijeta. Poštene i mudre vlasti nema, jer je želja za moći bezgranična. Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina." (Tvrđava- Meša Selimović)

21.03.2016.

samorazgovor

Uzalud sve, smrtne duše pogubljene između sna i jave. Lutaju međuprostornim vakumom. Tek ponekad bljesak istine zaslijepi, brzo se ugasi u glasanju besmisla. Putokazi prekriveni mržnjom, ne žele ih ljubavlju osvijetliti.

20.03.2016.

I sve dok nam se Muzeji zatvaraju pozorišta zjape prazna

Zetra vrišti, Molitva se pjeva, imam/hodza objašnjava gdje je mjesto molitvi. I nasta verbalni rat, a gdje drugo nego na društvenim mrežama. Tamo se sve i odvija.

20.03.2016.

???

Kako je moćan bošnjački narod kad nosi sve krivice svijeta i samo njegovo postojanje ugrožava civilizaciju. Kome smetam, zašto sam nepodobna jer sam rođena tu gdje jesam u vjeri u kojoj jesam? Čega se to svi plaše zbog mog postojanja? Nisam znala da sam toliko važna i moćna, hvala im što mi to i bilbordima pokazuju. Zar se samim bošnjačkim pripadanjem svrstavam u one koji su protiv radnih mjesta. Van pameti. Vjerovatno će parada ponosa odmah omogućiti izgradnju fabrike. Super, kako jednostavno rješenje. Da vidim realizaciju jer ovdje niko ne brani nikom da bude to što jeste - naravno, ukoliko nije Bošnjak. Bošnjaku se sve brani, Bošnjak je kriv za sve. Koja inteligencija generalizacije - genijano rješenje. Šteta što ne uspješe u namjeri da nas sve potamane u agresiji. Da Bošnjaka nema, svi bi sad bili sretni, radili u fabrikama, i ne bi morali slušati taj 'omraženi' ezan sa 'omraženih' minareta. Bravo, budimo tolerantni i borimo se za prava drugih i drugačijih. Pitam se kako Hitleru promače da pored progona Jevreja i Roma, ne potamani i Bošnjake? A možda je sve samo šala...



18.03.2016.

Usamljenost mi postaje k'o rod najrođeniji

Nikad nisam mogla podnijeti licemjerstvo, hvalisanje, gledanje stvari samo iz jednog ugla ne dajući šansu drugačijim pogledima. Obično u svojoj svijesti takve osobe svrstam u ovce. I svađala sam se za svoje mišljenje, a onda ušutjela. Lahko je s pametnim, hajd ti s uobraženim progovori. Sad shvatam, a mnogo bola je oblikovalo današnje shvatanje, shvatam - sebi sam najpreča, učim do posljednjeg daha, dajem prednost istini nad licemjerstvom i jedino od koga još uvijek nešto mogu naučiti su djeca. Niko od odraslih, samo djeca. Imaju u sebi urođen osjećaj koji kad-tad ispliva na površinu uprkos utjecaju odraslih da ih pretvore u ovce koje znaju samo slijediti. Samoća nije istinsko ljudsko stanje, samo je nekad bolji izbor.



13.03.2016.

A kako je onima koji nisu izbjegli?

Svi pričaju o sirijskim izbjeglicama, malo ili nikako se ne govori o onima koji su ostali u paklu rata. Kako je njima? Malo naslućuju oni koji su prošli bosanskohercegovački ratni pakao. I ako i kad prođe pucanje, dobit će vladu koja neće raditi u njihovom interesu. Nastavak agonije. Dovoljno da zanijeme. Zanijemili su mnogi i ovdje.

08.03.2016.

8. mart

U vremenu kad žene ostaju bez svojih domova, u vremenu kad se osjeća potreba za otvaranjem više sigurnih kuća -prvenstveno radi žena, u vremenu kada je žena manje plaćena ako ima sreće da radi, u vremenu kada žena brine o cijeloj porodici - šta u takvom vremenu znači 8. mart. Žena je posebno biće, odabrana da emotivno sagledava svijet i učini ga ljepšim. Ženi pripada 365 dana u godini, i zato ne pristajem da u ime žene kojoj se oduzimaju osnovna ljudska prava u većini zemalja svijeta, pa i u mojoj zemlji, ne pristajem na praznik komercijalizacije i licemjerstva.

02.03.2016.

ne volim ni pisati jer može djelovati kao pravdanje

Često se osjetim k'o posljednja budala jer živim u Bosni. Ne zato što živim kao jedna od rijetkih iz ovog grada koja nije otišla i ostavila prostor za druge koji ne razumiju ni grad ni način življenja, već zato što sam jedna od rijetkih koja se bori nešto promijeniti. Sita sam više dobrodušnih koji sa distance kroje 'kako bih trebala živjeti'. Uvijek iznova se vrti ista priča, uvijek iznova svi najbolje znaju sve. Hvala Bogu ima i izuzetaka, jedino prepoznajem u toj masi Maju Bosanku -realnu i jednostavno Bosanku. U ovom gradu najmanje je Sarajlija. Ispalili se i sad bi da kroje sudbine na ovim prostorima. Pa ne možeš ni u svojoj porodici nametati rješenja, a kako tek u gradu koji treba da pomiri obespravljene predratne stanovnike i pridošlice. Pridošlice grabe šta se ugrabiti može, građani ko građani - dostojanstveno uvrijeđeni u svojoj šutnji. Protiv koga glas dići, lahko je s pametnim pregovarati, hajd ti traži dobra rješenja od neznalica s kupljenim doktoratima. Nemam pravo suditi o drugima, nemam pravo vrijeđati druge i drugačije jer, sve što čovjek mrzi, obično u životu i dobije. Svijet kakvog znamo definitivno se mijenja i nikad više neće biti isti. Oni koji to ne uviđaju, ne vide dalje od svog nosa. Nepravda vlada širom planete. Manjina iz prikrajka kroji političke, ekonomske i druge sudbine država, narod se može buniti, na kraju, vidimo rezultate. Gdje se pobunila masa, vlada haos i najezda izbjeglica. I ko ima pravo pametovati sa velike udaljenosti i sve stavljati pod isti poklopac u isti lonac. Zna se da i maleni plamen svijeće mrak rastjera. Znam da svaki patriota koji je ostao u ovoj zemlji ima više snage, razuma i sabura od bilo kojeg patriote van nje. To šro nas je malo, ne znači da su svijeće pogašene. Vrijeme će pokazati, a sve je već opisano u dešavanjima. Čuj, ne prepoznaju više svoje Sarajevo. Pa prepoznaj gau osmijehu djeteta koje je sazrelo prije vremena i najviše snage troši da ostane dijete. Prepoznaj u položaju zvijezda, boji neba, dašku vjetra, rominjanju kiše. Ljudi ovog vremena na cijeloj Planeti su zatrovani, Bosanci su 'trovani' tokom rata, truju se zapadnom pravdom 20. godina nakon rata i snalaze se kako znaju i umiju. Puno je pozitivnih primjera u ovoj zemlji. Samo su naši mediji krenuli za zapadnim senzacionalističkim i mračnim izvještavanjima pa nemaju vremena za lijepe vijesti. Sve bude i prođe, a smrt će okusiti i onaj u kolibi i onaj u zlatu i kadifi. Na kraju ostaju samo naša djela, naše misli, naš karakter. Biram ljubav, biram optimizam, biram ljepotu i znam koliko mi snage treba da to ostvarim i živim tako uprkos svim nepravdama, neimaštini i licemjerstvu. Sudbinski je određeno gdje će ko živjeti i umrijeti. Mi biramo kako ćemo proživjeti od prvog udaha do posljednjeg izdaha - a to nije baš ni dugo za velike promjene. Dok se snađeš, već je vakat krenuti gdje svi idemo. Sve ostalo je iluzija trabunjanja 'pametno-uobraženih' licemjera. I da, živjela sam, živim i nadam se i umrijet ću u ovom gradu. Proputovala sam solidno, nagledala se i ljepote i praznine i licemjerstva. Ostajem tu gdje jesam koliko god to od mene tražilo ogroman napor, ostajem jer ne znam podviti rep i otići kad je teško. To neki zovu ludošću neki istrajnošću. Biram ljubav jer želim ljubav ponijeti na drugi svijet. Mržnja i oholost nek ostanu onima koji u njoj opravdavaju svoju prazninu. Ne prosuđuj me, ne prosuđuj nas - pometi ispred svoje avlije stanovnice zemlje koja je izgrađena na pljački i krvi slabih!

15.02.2016.

jah

stabilizacija i pridruživanje - nova tema za beskonačno šupljiranje bh političke elite kao i eu licemjerne elite. Otrovna magla počesto guši ovu zemlju, sad počinje i prodavanje magle širokim narodnim masama - otrov koji se krije svakako je namijenjen tim istim ovcama.

15.02.2016.

svašta bih napisala ali...poštujem prava privatnosti

Prolazi vrijeme - to je jedina konstanta. Živim životima djece, trudim se pripremiti ih na ljepote i izazove života. U njima samima je odgovor da li ih dotičem. Vjeruju mi...može li biti većeg dostignuća u ovoj profesiji. A čangrizala uvijek ima, neka ih, natjeraju me da budem još bolja - uinat.

26.01.2016.

Žena u pedesetim - prestara sam za ovih osam stvari

Više od pola svog života sam provela osvrćući se na mišljenje pogrešnih ljudi. Sada kada sam napunila 50 godina shvatila sam prave vrijednosti života. Shvatila sam da sam prestara za ovih osam stvari koje su me sputavale cijeli život: Prestara sam da šutim Ne želim više šutjeti kada mi netko kaže nešto što mi ne odgovara. Ne želim da klimam glavom ili da se složim sa svakim glupim i samodovoljnim čovjekom. Ne želim šutjeti na nepravdu. Kada vidim da nešto nije u redu, želim na glas vikati jer je život postao prekratak da bi se o nepravdi šutjelo. Prestara sam da brinem kako izgledam drugim ljudima Već godinama zavidim muškarcima jer se oni ne moraju svakih dvadeset dana bojati da bi prekrili sijede. Muškarci ne moraju ujutro stavljati kilograme pudera na lice, da se brinu što im se vide bore od brige i smijeha. Sada sam dovoljno stara da znam da sam najljepša takva kakvu me Bog stvorio. Imam bora ne zna im se broj, sijeda mi je svaka druga dlaka, ali sam tek sada zadovoljna s tim kakva sam. Ono pitanje “što će susjedi reći?” ne dotiče me već neko vrijeme i hvala Bogu na tome, jer ti ljudi su postali toliko nebitni u mom životu da sam za njihove opaske razvila selektivni sluh. Prestara sam da imam sitne male grijehe Sada sam dovoljno stara da imam samo grijehe. Tako da sada uživam u svojim grijesima koje više ne mogu svrstati u male jer su mi apetiti porasli. Prestara sam za neudobnu obuću Sada gledam da me ništa u životu ne ograničava. A moje kretanje je godinama ograničavala visoka potpetica. Nisam mogla hodati tempom kojim sam htjela hodati. Uvijek me nešto žuljalo, boljelo… Sada nosim samo ravno i to je to! Sretna sam kada potrefim dvije iste čarape dok se obuvam… Prestara sam da se ispričavam za nered u kući Nered mi je u kući jer imam nešto pametnije za raditi osim čišćenja. Eto, zato ovako izgleda i da, kuća mi nikad nije čista “kao apoteka!” Prestara sam za nagomilavanje stvari u kući Ne sakupljam i ne čuvam više ništa. Da na vrijeme nisam počela bacati neke stare papire, kutije, gardarobu, do sada u kući ne bi bilo mjesta za mene. Uspomene čuvam isključivo u glavi. Prestara sam da bih se družila s ljudima koji mi ne odgovaraju Zašto da trpim neke nadobudne ljude koji mi vade živce? Daleko im lijepa kuća. Imam dovoljno godina da znam tko mi je ugodan a tko ne. Onaj s kim mi nije ugodno više me nikada neće vidjeti očima. Prestara sam da nalazim dobro u svakom čovjeku Zašto gubiti vrijeme? Svi ljudi nisu dobri. To je tako jednostavno. Ako je netko učinio nešto loše, to je učinio iz loše namjere, nema šanse da ga više opravdavam. Djela govore više nego riječi. Sada sam dovoljno stara da samo kažem: “Dragi moj, ti nisi dobra osoba!” i produžim dalje… Izvor: http://alternativainformacije.com/

18.01.2016.

Svidje mi se priča, baš me dotaknu i ne želim gledati u njoj ružnu pozadinu

Idem gradom prekjučer, prolazim pored jedne cure u invalidskim kolicima, u prolazu ne pogledam u nju već u natpis, skuplja novac za bolesnog oca. Prođem dalje svojim putem, jer sam i ja sirotinja bez para i ljut, depresivan. Ali se ipak vratim, izvadim zadnjih 100 kuna koje sam uštedio i imao u novčaniku. Dam joj, ona se rasplače, krene me zagrliti, ali ja se uplašim pa se odmaknem, ali onda ju ipak zagrlim. Kaže mi Bog te blagoslovio, odvratim joj nema Boga, Bog ne voli sirotinju. Kaže ona itekako ga ima, ti si dokaz da ga ima. Pričala mi je kako je doživjela prometnu nesreću i ostala u invalidskim kolicima, kako skuplja novac za oca koji mora ići na još jednu operaciju. Pričala kako joj Bog daje snagu, nisam mogao vjerovati, tako sretna i puna života, a takva nesreća ju zapala. A ja sam zdrav, jedino ljut što nemam više para. Taj razgovor sa nepoznatom curom me potaknuo na razmišljanje, da li sam ja uopće svjestan koliko sam sretan, da li cijenim što sam zdrav. Da li cijenim što su mi u familiji svi zdravi. Tko sam ja da niječem postojanje onoga odozgora, obična osoba koja misli da je njegov najveći teret što nema para, a pare dolaze i prolaze… a ne vidi koliki je teret biti bolestan, nepokretan, a takva osoba koju je to zadesilo i dalje je sretna, čak zapostavlja svoje zdravlje pomažući svome ocu. Nevjerovatno. komicnistatusi.rs

13.01.2016.

Ne mogu ni pričati ni šutjeti - ko sam onda Ja

Danas se osjećam jako loše, preispitujem se, pitam da li me doživljava iko kao čovjeka, ljudsko biće koje se trudi biti pozitivno, prenositi pozitivnu energiju i imati u sebi uvijek tu energiju. Ne, ja nisam ljudsko biće, ja sam prosvjetni radnik. Sudeći po komentarima koji se u sve većem broju pojavljuju na različitim portalima povodom užasne smrti jednog mladog bića, ja sam samo zlo, moje kolege su čudovišta, mi smo uzroci svih zala koja se dešavaju u ovoj državi. Svi su kompetentni, svi znaju raditi ovaj posao, pa nek se ukine studij, nek se ne obrazuju kadrovi za podučavanje. Nek roditelji preuzmu tu ulogu. Nek oni obrazuju jer svakako mi ništa i ne radimo, samo primamo plaću. Niti djecu šta naučimo, niti ima kakve koristi od nas. Ako se oglasi neko od mojih kolega, popljuju ga, Pa i u pravu su, šta se mi 'jade jadne imamo oglašavati. Naše nije da mislimo, nismo kompetentni, nismo ljudska bića... Danas sam osjetila zdravstvene probleme sa šećerom. Nikad dosad nisam ih imala. Ko mi je kriv, nisam drugo ni zaslužila jer nisam ljudsko biće Preispitujem se: otkud mi pravo da vaspitno djelujem na dijete jer roditelj kaže da moje nije da vaspitavam već da prenesem znanje. Drugi opet kaže ma pustite znanje, ukinut će se svakako externa matura (???) važno mi je da dijete dođe nasmijano kući. A iza svega je samo OCJENA. Pitam se da li bi bilo ove hajke na prosvjetne radnike kada bi svi imali petice.O, da. Bilo bi: te nisam ga/je pravilno pogledala, te on/ona je povrijeđena jer sam skrenula pažnju da postupak prema drugu ili drugarici nije bio korektan, te kretala sam se ovako, te bila sam ozbiljna, te nasmijala sam se...A pokušavam biti ljudsko biće i pomoći tim nesigurnim dušama da nauče voljeti prvo sebe jer će tad poštovati druge u njihovoj različitosti. Ali ne, nisam ja ljudsko biće, čudovište sam koje treba ukinuti s tog radnog mjesta jer je toliko drugih na birou za zapošljavanje. Moja profesija, moje kolege, uprava škole, jednom rječju tim koji se trudi organizirati odgojno-obrazovni rad na dobrobit svakog djeteta, mi smo jedini i apsolutni krivci za stanje u gradu, državi, ma i na Planeti. Ma i treba nas ukinuti. Imamo dovoljno roditelja koji nas mogu zamijeniti na našem radnom mjestu jer očito, mi smo podbacili. Da li? Ili se 'kola lome' na nejakom u dugom lancu prosvjetne i društvene organizacije. (Za neupućene koji predlažu za nas preglede neuropsihijatra: po zakonu, nijedan učitelj, nastavnik, profesor ne može ući u razred dok se ovaj pregled ne obavi - svake godine prije početka nove školske godine? ------------------------------------------------------------------------ PS. otvaram svima komentare, pa nagovorite se i ovdje koliko hoćete

10.01.2016.

***

Trudila sam se razumjeti kako drugi mogu spoznati moje riječi na način koji meni nikad ne bi pao na pamet. Trudila sam se i odustala. Dovoljno mi je da znam šta sam htjela reći, a ne mogu utjecati na nečiju svijest, ono što je nekom normalno, meni nije i obratno. Prestara sam za pravdanja, premlada za objašnjenja. Svijet i ljude i priče doživljavamo svojim unutarnjim spoznajnim svijetom. Znam ja za onaj zli dio, ali ne želim da kročim njime koliko god mi 'prišivali' takve namjere.

28.11.2015.

Došlo je vrijeme

„Doći će vrijeme kada će za nekog čovjeka biti najbolje da ćuti i da spava!“ (Ihja'u Ulumid-Din, 2/163.) - - - „Doći će vrijeme kada će se dozvoljavati korupcija na ime poklona, ubistvo na ime davanja primjera drugima - kada će se ubiti nevini čovjek kako bi svjetina pouku primila!“ (Ihja'u Ulumid-Din, 3/24.)

25.11.2015.

stara legenda o čovjeku i mudracu.

Mudrac mu je odgovorio – iz kruga možeš izaći samo na onom mjestu gdje se spajaju početak i kraj! Čovjek se duboko zamislio i krenuo u potragu za mjestom gdje se nebo spaja sa zemljom, ali horizont je uvijek bio na istoj udaljenosti. Umoran od svega, sjeo je na obalu okeana, misleći da je stigao do kraja svijeta. Riječi mudraca odzvanjale su mu u glavi. Dugo je sjedio na obali posmatrajući sunce i oblake, a noću mjesec i zvijezde i konačno je vidio svoju prošlost i budućnost kako se stapaju u sadašnjem trenutku i oblikuju njegov život. Znao je odgovor. Ne postoji mjesto na svijetu gdje se počeci spajaju s krajevima, ali na svakom mjestu kraj se ulijeva u novi početak u jednom određenom trenutku. Ponovo je potražio starca koji ga je uputio ka horizontu, odlučan u namjeri da ovlada vremenom i sazna u kom trenutku može da se oslobodi loše sreće. Čovjek je pitao mudraca – sada znam gdje se spajaju početak i kraj, šta treba da radim? Mudrac je odgovorio: Ako je tvoja prošlost ispunjena patnjom, sačekaj trenutak kad sunce na horizontu krene da se penje i tada ostavi svu patnju iza sebe. Ako si u prošlosti bio rob loših navika, sačekaj da sunce krene da se penje i u naredna tri dana radi samo ono što želiš da radiš do kraja života. Ako je tvoja prošlost ispunjena mučnim odnosima, tada potraži neke nove ljude i kreni s njima u svoju budućnost, a sve ostale ostavi iza sebe i ne gledaj unazad. Ako u tvom životu nije bilo radosti, tada uradi bilo šta što će te učiniti sretnim, koliko god da je to mala stvar, ona će se proširiti na cijelu tvoju budućnost. Ako u tvom životu nije bilo ljubavi, u tom trenutku s čežnjom pogledaj u sunce i srest ćeš ljubav svog života. Čovjek se zahvalio i otišao svojim putem. Nikada više nije posjetio mudraca. Neka vaše stare muke ostanu iza vas, ponesite samo ono čime želite da ispunite svoju budućnost. Ako to uradite, srest ćete ljubav i sreću svog života.

01.11.2015.

Meša je genije

-



23.10.2015.

Mi

Šuti, ne daj Bože goreg. Miševi su popularne zvjerke.

18.10.2015.

***

Nestajem u trošenju zaštite od tuđih energija pogubnih po mene. Nema srodne duše, samo kratkotrajno razumijevanje. I sveprisutni vakum emocija u trci za materijalnim dobrima.

12.10.2015.

Vehn - moderna bolest

VEHN-bolest na koju niko ne obraća pažnju, a na koju nas je upozorio Muhammed a.s. - Ljubav prema dunjaluku - a mržnja prema smrti (ahiretu) Riječ VEHN se ne nalazi u rječniku. Samo jedna riječ, a tako puno govori. Ako smo u naravi još i pohlepni ( a svakako da jesmo) onda je naša dijagonoza-VEHN..

03.10.2015.

sabah, 3. 10.

Boje koje čovjek pokušava oponašati... Narodna vjerovanja o vremenu: crvenilo u akšam obećava sunčan sutrašnji dan. Jutarnje rumenilo nagovještava kišni dan. Ne znam šta rekoše meteorolozi, vidjet ćemo da li narod ima znanje o vremenu.

02.10.2015.

odluka rasterećenja

Godine su mi trebale, ali sam napokon shvatila šta mi je najpametnije uraditi radi mira duše. Odlučila sam biti darežljiva i vratiti svima riječi koje su izgovorili i koje su mene povrijedile. Umjesto što ih zadržavam tonući u tugu, vraćam ih njihovim vlasnicima. Oni su gospodari svojih riječi i ne želim prisvajati nešto što nije moje. Također, spremna sam prihvatiti svaku ružnu riječ koju sam izgovorila, one su moje i meni trebaju i pripadati, a ne onima kojima sam im izgovorila. Moja je odgovornost što nisam prešutjela. Svako nek se brine o svojim riječima, a neizgovorene su najdragocjenjenije...Osjećam olakšanje...Ogromno. Bravo ja!

25.09.2015.

najteže je napuštanje

„Kada nekome nije stalo do tebe, osim što se pretvara, napusti ga i ne tuguj zbog njega. Jer za ljude ima zamjene, a u napuštanju je olakšanje za tebe. A u srcu nek ti je strpljivost za voljenog unatoč grubosti. Neće ti svako koga voliš, srcem svojim jednako na ljubav uzvratiti, nit će svako kome si naklonjen, jednako naklonjen ti biti. Ako osnova ljubavi nije iskrena, pa nema dobra u ljubavi u kojoj se pretvara." Imam Šafija

20.09.2015.

vrijedi peočitati - zaključak izvedite sami

Rothschild-vođa masona - intervju u kojem otkriva kako preuzimaju zemlje svijeta: "Zapravo, da čovjek pročita historijske knjige vidio bi pravu istinu, ali današnjem čovjeku je mrsko da čita i vjeruje u sve ono što čuje."------------------------------------------------------------------------------------- Link ta tekst: VOĐA MASONA PRIZNAO: Ukoliko želimo uništiti islam onda moramo krenuti od Turske… -----------------------------------------------------------------------------'Ovi primjeri su vjerujte mi samo vrh ledenog brijega koji se izvana daju vidjeti. Kao što smo rekli, mi imamo kontrolu u svakom dijelu svijeta. Dakle, uvjerili ste se koliko je samo koristan i uspješan naš cilj vođen Hegelovom dijalektikom. Jeste li se ikada zapitali, zašto stanovnici Sjeverne Amerike i zapadne Evrope žive u bogatstvu i rahatluku dok se ostatak svijeta bori s bijedom, neimaštinom i nemirima? Zato što je naša rasa odabrana rasa, ostali su samo naši robovi. Ukoliko žele da žive, cijeli svoj život moraju raditi samo za nas. 5 milijardi ljudi na svijetu radi za 1 milijardu naših ljudi. Sva bogatstva slijevaju se u naše firme i zbog toga su naše zemlje napredne. I dok naše napredne zemlje, svakim danom se sve više i više bogate, u zemljama trećeg svijeta ekonomije propadaju, stanovništvo se bori u izmišljenim ratovima i zapali su u jamu bijede iz koje izlaza nema, dok naši saradnici uživaju u raskoši i bogatstvu i čekaju na naša naređenja. Naši saradnici će u bliskoj budućnosti pod našim patronatom i upravom da vode novu svjetsku vlast. Stanovništvo zemalja trećeg svijeta će zavisno o statusu obrazovanja raditi za nas kao obični radnici, a razvijeni narodi poput nas će biti iznad njih i upravljat će njima u jednom hijerarhijskom sistemu. Ljudi koji spadaju u ovu klasu će raditi tokom cijele godine i imat će samo slobodnu subotu dok će svi drugi praznici biti ukinuti i raditi će za platu kojom će imati samo za hljeba. Za razliku od njih naša klasa ljudi će veoma malo da radi u jednom danu dok će ostatak vremena provoditi u zadovoljstvu i opuštanju. ---------- Prvobitno sam ovu reportažu shvatio kao jedan san, ipak kada mi na um padnu slike i stanje drugih zemalja svijeta shvatam da je realizacija ovog sna uveliko počela

08.09.2015.

***

Tišina, bez riječi, radne obaveze teško padaju nakon odmora.

31.08.2015.

Dvostruki standardi

Prihvatili smo da primitivci bacaju smeće pored kante za smeće. "...Prihvatili smo i to da izbacuju plućni sekret nasred ulice. Prihvatili smo da se primitivcima ne suprotstavljamo, već se ponizno sklanjamo. Prihvatili smo da nigdje nismo sigurni. Prihvatili smo da je u Sarajevu Zemaljski muzej zatvoren već tri godine. Sve smo ovo prihvatili, ali nismo Arape – turiste. Da se razumijemo - i meni smeta kada sjede po parkovima na travi. Smeta mi i kada skinu obuću, pa noge stave na stol. Njima se, opet, sviđa zelenilo, voda, hrana, tržni centri, ma sve im se sviđa i ljudi lijepo troše novac. Dolaze u grupama - mama, tata, djeca, bliža rodbina. Iz tržnih centara iznose pune kese kupljene garderobe, pa opet svi uđu u nekakve džipove i negdje se odvezu. Čitam na jednom portalu da dnevno potroše 300 KM. Zašto se onda bunimo? Osim ovog sjedenja na travi, nogu na stolu, nisam primijetila da bacaju smeće po ulici, da nepropisno voze, da pljuju po ulici, da djeci otimaju mobilne, uzimaju novac, pale automobile, postavljaju eksplozivne naprave, pljačkaju stanove... Prodaja zemlje Druga je stvar da li mi se sviđa to što prodajemo zemlju strancima ? Ne sviđa mi se. Kako se ovdje, na ovim prostorima, čovjek stalno mora nekome izvinjavati i pravdati, moram i ja. Ne bi mi se svidjelo ni da zemlju prodajemo stranim investitorima iz Njemačke, Italije, Amerike... ma niti iz jedne zemlje svijeta. E, sada mogu nastaviti. Čitam sve više članaka o tome kako su Arapi kupili zemlju oko Sarajeva, pa sve do Tarčina. Ne sviđa mi se što prodajemo zemlju bosansku. Gradit će strani investitori moderna naselja sa bazenima, vještačkim jezerima. I dok ovu našu lijepu zemlju razvlači kako ko stigne, malo na istok, malo na zapad, a u sredini je prodajemo, sve nešto mislim kako ovakva ljepotica od zemlje to nije zaslužila. Za kraj, neka nama turista iz cijelog svijeta, oni su očigledno prije nego mi shvatili u kakvoj ljepoti živimo... a mi ćemo nastaviti po starom - na sve loše što se dešava, ili će se desiti, po običaju ćemo se navići…" Izvor: Al Jazeera

23.08.2015.

***

Ledim se od hladnoće ljudskih srca i vatre u njihovim očima.

22.08.2015.

O, oholi čovječe! Uništavaš druge vrste, uništavaš svoju vrstu - ko ti to dozvoljava!

Onima koji u onaj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove - zato oni lutaju (sura An-Naml - Mravi) video: Istraživanje Mravlje zajednice Kur'an govori o naprednoj prirodi mrava još prije1400 godina! "I skupiše se Sulejmanu vojske njegove, džinnovi i ljudi i ptice, sve četa do čete, postrojeni, (Mravi, 17) i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: "O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primjetite!" (Mravi, 18) ------------------------------------------------------------------------- „Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su POPUT VAS...“---------------------------------------------------------------------------------- GDJE DA SE SKLONE MILIJUNI IZBJEGLICA! Gdje da se sklonim ja ako sam ravnodušna na pojave. Jedino sigurno utočište zna se gdje je. Saznat će svi, samo sačekajte!

21.08.2015.

Kahvenisanje

Ono što volim na kraju i početkom školske godine su zajedničke kafe s rajom. Tokom godine, zbog obaveza, djece, rasporeda ne stignemo se ni ispričati. Grčevito se borimo da nas radna atmosfera ne preplavi i da zaboravimo da smo i mi ljudi. Na godišnjem niti se zovemo niti komuniciramo, ne zato što ne bismo htjeli, već što bi svaki susret bio podsjetnik na ono što želimo tokom odmora zaboraviti. U šali znam reći:'Ako vam padne na pamet da me nazovete, ne smijete upotrijebiti nijednu riječ koja u sebi sadržava slovo š.' I rijetko kad se i nazovemo. A onda nadoknadimo šutnju augustovskim kahvama razgovorušama koje se otegnu do sikteruše jer nas više i naše poznate konobarice kroz smijeh opomenu da je vakat ići. I tako do petka. A petak, reda radi, kratka kafica i razlaz. Vikend opet 'skupljanje tišine'. Vikend u mojoj profesiji je relativan pojam jer rijetko kad nije radni i tada zahtijeva posebnu organizaciju vremena. Sve što se odgađa tokom sedmice, strpa se u ta dva dana kao da su čarobni pa mogu u njima sve odraditi. Godine tišine - tišine u kojima sam skupljala snagu - promijenile su me. Volim tišinu, neophodna mi je, ne mogu bez nje normalno funkcionirati. I obično se javi grižnja savijesti jer ne mogu nigdje ići, nikoga susresti. Pomirila sam se s tim. Svoju snagu raspoređujem da bih opstala, da bih mogla biti društveno biće. I uvijek se iznova divim osobama poput moje drage Senke - http://perzijski.blogger.ba/ i Gracije http://graciasalavida.blogger.ba/, radujući se da ima bića koja mogu primiti razne energije ljudi koje susreću, a opet imaju želju za susretima. Lijepo je to, ne može to svako, samo posebni to mogu. A ne mogu svi pronaći ljepotu 'tihovanja'. U različitosti je ljepota.

16.08.2015.

strah

Strah ima i medicinski izraz - fobija. Fobija je bolest. Svaki vid straha u nama i oko nas je bolest. Fobija od drugog i drugačijeg je bolest. strah u bilo kom obliku je fobija, dakle bolest. Ne volim bolest, samim tim ni fobije. Dugo sam se borila i izborila. Onda mi bude smiješan izraz islamofobija-dakle, islamobolest. Ispade da se mene ljudi trebaju bojati, čuj to. Islam nije bolest, islam je ljepota kojom nam se nudi milost razumijevanja, samilosti, opraštanja. Islam je univerzalna vjekovna nepromijenjena poruka i kao takva ne može biti bolesna poruka, fobična poruka. Bolesni su oni koji poruku nisu razumijeli pa svoje fobije prema drugom i drugačijem, jer su i njih maltretirali zato što su drugi i drugačiji, svoje fobije iskazuju onako kako su na njima primjenjivali - nasiljem. I dalje vjerujem da plamen svijeće mrak može rastjerati. I dalje vjerujem da će čovječanstvo smoći snage da se izliječi od svojih fobija. U različitosti je zanimljivost, u različitosti je ljepota. Zatrovaše nas oni koji zalihe zlata skriše kako bi nametnuli papir-valutu i kamatu. Njima trebaju naše fobije - njima se hrane. Mojim strahom nahraniti se ne mogu, ne dam im ni svoj strah, nek' sam cicija. A onaj ko se mene boji, pa, svi imamo pravo na izbore...

12.08.2015.

Regionalni kulturni događaj u Sarajevu -SFF

Počelo odbrojavanje do početka. Dobro došli ljubitelji filma na najveći regionalni filmski događaj. Ipak, ne očekujte previše. UAko tražite disko-klub za zabavu u možete otići u Barloti - seljakluk na kvadrat. I ne znam ima li kakav normalni prostor za ples. Nema ni Muzeja, onog zemaljskog-jer sve što miriše na zemaljsko bosansko treba sasjeći u korjenu. Da biste u kafićima otkrili 'normalnu' muziku, poprilično se može namučiti tragajući. Očekivala sam da će novi ministar kulture djelovati jer ipak je sarajevsko dijete, prošao pola svijeta, ali ne...I njemu je bitno da 'uhljebi' svoje poltrone na pozicije upravnih odbora pozorišta i inih kulturnih ustanova. Dobro došli u grad koji diše a kao da život zamire. Ipak, Sarajevo je to, sa velikim S, baš kao i Seljakluk U Sarajevu. Divno vrijeme Rebusa, Steleksa, AG, Dansinga, Kaktusa, pa i Trase, i onaj dobri davno prije zatvoren u Jelića bašti, ni ime mu ne pamtim...Mnogo mjesta, mnogo izbora i bez seljakluka turbo folka. .. Fuj!

12.08.2015.

Nova godina

Nekad sam pisala (na nekom od blogova) kako Nova godina u januaru meni ne znači ništa. Prosvjetari nove godine slave kad završe i započinju školsku i tada svode račune o prethodnoj i planiraju Novu. Tako, pošto sutra stupa nova godina za mene, u glavi se već slažu računi, planiranja. Čudna profesija. Zaključak je: 1. prethodna godina jako stresna; 2. uprkos svemu uspjela duhovno ojačati; 3. počela saburati; 4. pomirila se da moram živjeti bez dragih osoba (rahmet dušama njihovim), 5. boli me još nepomirenih želja i realnih okolnosti , ali, na kraju shvatam: Mi smo Allahovi i Allahu se vraćamo; 6. rana jesen života ima prelijepih boja, mnogo sunca, ali i nevremena; 7. jesen je vrijeme ubiranja plodova, ubiranja plodova ranijih životnih odluka, postupaka - osjećam da će biti rodna jesen sa ponekim truhlim plodom, 8. posvađala sam se sa strahom i zabranila mu prisustvo, 9. dišem punim plućima shvatajući ljepotu življenja, povezanost i isprepletenost života na ovoj našoj jedinoj Planeti koju mnogi zbog ružne lične jeseni pokušavaju uništiti. Zadovoljna sam (zanimljivo, moje ime upravo to znači) i Sretna mi Nova godina.

10.08.2015.

nostalgija

Žalim za lijepim vremenima kad sam jedva čekala kraj godišnjeg i početak nove školske godine. Zapuhaše neki novi vjetrovi koji lede ljudskost pa ni radosti čovjek više ne osjeti. Samo studen površnosti. Ipak, u meni sunce grije, sve je zeleno i mirisno i ne dozvoljavam licemjerstvu da mi to zaledi. Otkrit ću ljepotu i u hladnoći bivstvovanja. Pronaći ću toplinu i u mrazu, ima još ljudi, ima...

07.08.2015.

Iz 'Kolumne Dane Cvijanovića'

1. Sve je energija. 2. Energija je neuništiva. 3. Ljudi povrjeđuju ljude. 4. Ljudi su sposobni ubiti druge ljude u danim okolnostima. 5. Isto tako, ljudi su spremni poginuti za druge ljude u danim okolnostima. U svakom od nas postoji mržnja. Postoji ubojica, silovatelj, lopov. Kolektivna svijest, tj. stanje u svijetu, je ukupan zbroj pojedinačnih svijesti. To će reći da svi mi vlastitom energijom-svijesti doprinosimo mržnji, ratovima, silovanjima, krađi. Naravno da se sad pitate kako je to moguće ili odlučno odmahujete glavom uvjereni da vi nemate nikakve veze s tim. Ako smo u nešto uvjereni, to ne znači da je to istina. Istina je da većina nas to radi svakodnevno. Ne vjerujete? Silovanje. Svaki dan se Silujemo biti nešto što nismo, ne moramo niti možemo biti. Ako se tjeramo ići na posao koji nam ne odgovara, da budemo u odnosu koji nas ne ispunjava, ako se pravimo jačim nego što jesmo. Skrivamo svoje strahove, negiramo tugu i odbacujemo sram. Silujemo se. Energetski i emotivno, i to naravno ima posljedice po naše zdravlje, način razmišljanja i djelovanja. Ubojica. Ista stvar. Svaki dan ubijamo dijete u sebi. Ubijamo vlastitu kreativnost. Seksualnost. Spontanost. I opet ovime doprinosimo stanju u svijetu. Iste stvari radimo svim ljudima s kojima dolazimo u kontakt. To uključuje naše partnere, prijatelje i suradnike. Isto radimo i vlastitoj djeci. To je problem. Na postojeću količinu mržnje (i sve posljedice uzrokovane njome) generiramo još više mržnje. Kad nas povrjeđuju oni koji nas vole (a to su uvijek oni najbliži), stvara se bol i zamjeranje. Zamjeranje i bol su prirodni i razumljivi. Oni traže da se situacija popravi. Ukoliko se desi popravak, s vremenom bol i zamjeranje nestaju. Kad popravka nema, a zamjeranje nije prihvatljivo, dolazi do potiskivanja. Potiskivanjem prirodnu i zdravu reakciju zamjeranja pretvaramo u mržnju. Kako je energija neuništiva, a mi je nismo svjesni, ona će na neki način “curiti” dok se ne pojavi “legitimna” prilika da se ispolji. “Curenje” energije dešava se kroz ogovaranje na kavi, cinizam, ironiju. Malo direktnije kroz kritiziranje. I onda na kraju dolazimo do “legitimnih” načina. Spominjanje majke sucu na utakmici, hukanje i slična sranja kojima se želi poniziti sudac ili protivnička momčad umjesto iskazivanja podrške vlastitoj momčadi. Pljuvanje po Vladi koja ne radi svoj posao kako treba. Pisanje komentara punih mržnje na fejsbuku u kojem se spominje što bi sve i kako radili “monstrumu” koji je silovao i ubio maloljetnu tinejdžerku. Vjerojatno su mu sve od navedenog već i napravili (ako ne doslovno, onda u prenesenom značenju s istim posljedicama po njegovu psihu). Posramljivanje, ismijavanje, okrivljavanje, odbacivanje, ignoriranje, vikanje, “discipliniranje” i udaranje djece. Sve ovo doprinosi stanju koje je u Svijetu ovakvo kako je. Svatko od nas na ovaj način podržava ovu energiju. Sve ovo je ljudski. Sve ovo je dokaz da smo bili povrijeđeni i da nije bilo popravka (zbog čega se naše zamjeranje pretvorilo u mržnju). Tko je od nas doživio da im roditelji kažu: “Žao mi je, pogriješio sam. Žao mi je što sam vikao na tebe, to nije bilo OK. Žao mi je što sam te posramljivao. Udario. Zanemarivao. Žao mi je što ti nisam bio podrška. Žao mi je što te nisam zaštitio (od drugog roditelja). Žao mi je što sam te kaznio, to je moja greška. Moja slabost. Zbog straha, vlastite ljutnje ili manjka strpljenja sam te kaznio. To nije tvoja greška. S tobom je sve OK. Ja sam pogriješio”. Nisu popravljali jer ih nitko nije naučio kako to raditi. Vlastitu mržnju su iskaljivali na nama jer nisu imali priliku za protest i popravak. Možda su se nekad i ispričali, ali nisu ništa radili na tome da promijene svoje ponašanje, već su se ispričavali kako bi oprali vlastitu savjest i riješili se osjećaja krivnje koji im je bio previše. Nisu znali suosjećati s nama i popravljati stvari. Zamjeranje u nama je prešlo u mržnju. Ne postanemo svi ubojice, lopovi i kriminalci, ali mržnja koja je u nama nalazi put kako bi povrjeđivala dalje (jer je energija neuništiva) ili kako bi se samopovrjeđivali (sva autodestruktivna ponašanja). Povrijeđeni ljudi povrjeđuju druge ljude. To naravno nije opravdanje, ali je činjenica da to činimo. Da bimo to popravili, za početak si moramo priznati da mrzimo susjeda koji ima veću kuću, prijatelja koji ima bolji posao ili partnera kad nam ne daje ono što mi mislimo da bi trebali dobiti. Moramo osvijestiti vlastitu mržnju. Samozavaravanje da to nije tako nikad ovu mržnju ne može transformirati. Moramo je dovesti na svjetlo dana. Raditi s njom. Upoznati je. Prihvatiti. Vidjeti što nam čini u životu. Ne možete saditi krumpire i brati kupus. U prijevodu: ne možete sijati mržnju i očekivati ljubav. Moramo se stalno propitivati i pročišćavati negativnost u sebi. Jedino na taj način možemo stvarati drugačiji (vlastiti) svijet. Kako postoji zlo u nama, isto tako postoji i dobro. Postoji dio nas u kojem je sve već dobro, puno ljubavi, suosjećanja, brižnosti, odlučnosti i hrabrosti. Pomoću njega trebamo prihvatiti i transformirati ono što još nije dobro u nama. Što moja mržnja želi? Koje su mi potrebe neispunjene? Oslobađanje osjećaja boli i mržnje dovodi do pronalaženja boljih i konstruktivnijih načina kako ispuniti vlastite potrebe i više ne generirati mržnju. < - Dane Cvijanović www.facebook.com/energoterapija www.dane-cvijanovic.com

02.08.2015.

U istini je spas

Nemam nikog bližeg u dijaspori. Moji su ovdje, u ovom gradu, ili interno raseljeni ili su pobijeni ili pomrli. Nemam iskustvo s korištenjem dijasporskog novca osim ratne pomoći u par paketa odjeće i nešto hrane moje prijateljice. Svake godine se ponavlja isto, s jedne strane ljutnja na dijasporu i velika očekivanja. S druge strane ponašanje dijaspore koje, sasvim logično, poprima elemente zemalja u kojima su se nastanili. Sviđa mi se ovaj članak, i trebalo bi biti više ovakvih ispovijesti, jer ako je istina ovo što kazuje, ako se ovoliki novac slijeva na ovaj način u BiH, onda je to uzalud bačeni novac koji dodatno 'hrani' ljendohane. U toku rata, kako bih odvratila pažnju od zvuka granata mojoj djeci, pričala sam im priče o izmišljenim putovanjima, posebno po BiH. Znam da je u jednom takvom slušanju priče, moj stariji sin, osmogodišnjak, prokomentarisao kako bi volio imati novaca da pomaže onima koji nemaju. Odgovorila sam da je to ok, da treba pomagati, ali da razmisli kako bi mogao dugoročnije pomoći nekome. Zaključak je bio, otvoriti radno mjesto i zaposliti te nevoljnike jer tako imaju više mogućnosti pomaganja... Danas, moja djeca sama pokušavaju da se izbore u ovom okruženju. Rade (nemaju vremena sjedjeti po kafićima), rade neprijavljeni, mlađi nema mogućnost na kraju mjeseca dobiti cijeli iznos plaće, već dnevnicu svaki dan. Iz nje plaća jelo, parking za službeno auto, cigarete, ne može kupiti ni odjeću ni obuću jer dnevnica ne pokriva sve to, a štednja od tako malog iznosa je prosto nemoguća. Ipak, rade, i nadaju se boljem. Shvatili su da im je bolje kretati se, biti među ljudima, nego upadati u depresivne sheme jer ne mogu prilagoditi maštu stvarnosti. I sad posmatram proteste oko usvajanja zakona o radu...jesam prosvjetar, ali me boli srce za moju djecu i djecu kojima sam predavala. Treba se njima izboriti sa svim ovim nepravdama. Ako će im ovaj Zakon o radu i mrvicu olakšati, podržavam ga od srca. Jer kako će nestati donatora iz dijaspore, tako će nestati i podmlatka ovdje ako se što ne promijeni... Treba se pričati, kazivati pravo stanje, a ne podizati kredite kako bi se došlo u domovinu...Kome, zašto? Nisam dosad čitala slične članke, preporučujem: http://balkans.aljazeera.net/vijesti/pogled-dijaspore-u-domovini-kao-bankomati

31.07.2015.

Posmatrač u prolazu

Pokušavam sebe izgraditi kao osobu koja posmatra dešavanja, ljude ovog prolaznog života. I prepoznavati ljepotu u ljudima i oko ljudi. Ipak, koliko god jaka bila, koliko god samosvjesno išla svojim pravcem, koliko god se trudila, ne mogu ostati mirna ni na mali djelić nepravde. Otkad znam za sebe, takva sam. Pomirila sam se s površnošću ljudi samo u svakodnevnim životnim prilikama, poštujući pravo svih da žive svoj život. Ne mogu da se pomirim sa uskom slikom pogleda na život. Uvijek gledam neki širi kontekst i pokušavam u njemu pronaći pozitivu trenutnog djelovanja. Nikad nisam voljela poređenja, ni sa ljudima ni sa nečijim stavovima ili načinima života. A sve više je onih koji porede i kao pametno donose svoje zaključke. Pri tome ne uzimaju u obzir argumente ili prednosti drugačijeg viđenja, emocija, stvarnosti. Ljutim se na sebe što se ljutim, radim na sebi, pokušavam to ublažiti. Priznajem, taj dio mog bića još uvijek je ranjiv i navede me najčešće na potpuno povlačenje i šutnju. Znam, nije dobro, znam da ne bih trebala tako, ali, jedno je reći a drugo sprovesti u djelo. Volim ljude, sa svim njihovim prednostima i nedostacima, volim ih jer su ljudi, ljudska bića sa svojim sudbinama, odlukama, djelovanjima. Ljutim se na sebe jer me očito razljute ljudi koji ne vide nikog drugog osim sebe. Svi su ok dok se prate njihova gledišta, kad se iznese drukčiji stav, pokažu pravo lice. A mene je Bog stvorio takvu da osjećam, predosjećam, vidim i znam i ono što mi se ne kaže. Nije lahko biti ja, ali je i zadovoljstvo kad uspijem doprijeti do ljudi da sagledaju sebe i pomognu sebi. Moj uzor je Hazreti Omer, potpuno proživljavam njegov život, njegove stavove i shvatam...malo ko to može razumjeti.

30.07.2015.

Posjeta blogerima

Kao i u stvarnom životu, pažljivo se treba birati posjeta blogerima jer... Većina je samo sebi pametna, arogancija na nivou, lično mišljenje je jedina mjera stvari, života i življenja. Mrzim, ali baš, arogantno samodopadne osobe koje svoje vrle osobine ne mogu skriti ni pišući blogove. Ili je do mene da zbog profesije čitam između redova. Ne bi me iznenadilo da i ja, poput Gracije (nažalost), napustim JOPET blogerske aktivnosti. Ne kritikuj, nauči prepoznati posebnost i cijeni tu raznolikost, ti arogantni posjedniče/posjednice bloga.

24.07.2015.

Kafica

Potrebe i želje, 2 u 1, jutarnja kafica - razgovoruša,3 i po sata. Začas prođe. E sad, ne znam pika li se pošto ne slikah ni osobu ni okruženje.Moram priznati da ima dobrih hladovina u sarajevskim ljetnjim baščama iako bi bilo dobro da se prime i dove za kišu. I da, nije mi teško družiti se s odgovarajućim osobama. Šta s nametnicima koji se moraju trpjeti?

22.07.2015.

Potrebe i želje

Imam želju da se družim i potrebu da samujem. Dilema je ogromna - Da li su jače ili preče želje ili potrebe?

21.07.2015.

stare duše

Mogu vjerovati li ne, mogu negirati ili ne, činjenica da sam se pronašla u svim tačkama me zaintrigirala, i ne odbacujem nijednu mogućnost koja će mi pomoći da sebe bolje razumijem. Ostarih, a sebi sam najveća nepoznanica. Link:Prepoznajte-stare-duse-oko-sebe-i-otkrijte-jeste-li-i-vi-medu-njima

19.07.2015.

Neretva, Jablanica

-







14.07.2015.

Svega nestalo, ništa nema

15 sati bez el. energije. Užas! Automatski asocijacije na ratni period i povećana potreba za informacijama. Nestalo struje, nestalo telefonske mreže, Mobitel beskoristan jer se baterija ispraznila. Mreže nema. Ludilo, prvo pišem o komunikativnim uskraćenjima, a ne o nedostatkupegle, nemogućnosti uključenja mašine za suđe i veš, tv...Luda sam i sama...A nemogućnost kuhanja mi dođe na zadnje mjesto. Doduše, do 20:35 i neću jesti, ali imam i one koji ne poste. Haski naprimjer. Moj Haso leg'o i gleda onim svojim posebnim "mene niko ne voli" pogledom. Ja radosti njegove kad me ugleda da ulazim u kuhinju...A mahala oživjela, u nedostatku informacija zna se gdje ih treba tražiti. Pošto sam u fazi: 'čim progovorim, pokajem se'- suzdržah se od prikupljanja informacija. Dođe struja, kad svašta se desilo: aaaa, Sarajlija i Poljaka, momački rasturili Vogošću dok se bezbjednost 'uhavizala'. Čuj, nisu očekivali probleme, a u goste dolazi najžešća navijačka elita. Ma opušteno, Bosna je ovo...


Stariji postovi

Skupljanje tišine
<< 06/2016 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

Photo

"I ne moze biti drugacije da bude bolje u ljudskom zivotu...i naslo bi se uvijek nesto drugo da boli..."("Dervis i smrt")

Molim te poslušaj ono što govorim...(Charles C. Finn)
Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, hiljade maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Bozje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Mozda se cini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoca.
Ali, ja to sakrivam.
Ne zelim da itko zna.

Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da ce me otkriti.
Zato freneticno kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonsalantno, sofisticirano procelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zastiti od pogleda koji zna.
Ali bas takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvacanje.
Ako slijedi Ijubav.
To je jedina stvar koja me moze osloboditi od mene samoga,
od zatvora sto sam ga sam sagradio,
od prepreka sto ih sam tako bolno podizem.
To je jedino sto ce me uvjeriti u ono u sto ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nesto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kazem. Ne usudujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda nece uslijediti prihvacanje,
da nece uslijediti Ijubav.
Bojim se da ces me manje cijeniti, da ces se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam nista, da ne vrijedim,
i da ces ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju ocajnu igru pretvaranja
sa sigurnim proceljem izvana
i uplasenim djetetom unutra.
Tako pocinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj zivot postaje bojiste.
Dokono cavrljam s tobom uctivim tonovima povrsnog razgovora.
Kazem ti sve, a zapravo nista,
i nista o onome sto je sve,
i sto place u meni.
Zato kad sam u kolotecini,
neka te ne zavara to sto govorim.
Molim te pazljivo slusaj i pokusaj cuti ono sto ne kazem.
Sto bih volio da mogu reci,
sto zbog opstanka moram reci,
ali sto reci ne mogu.

Ne volim nista kriti,
Ne volim igrati umjetne, lazne igre,
zelim prestati s igrama.
zelim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moras pomoci.
Moras pruziti ruku
cak i kada se cini da je to posljednje sto zelim.
Samo ti mozes iz mojih ociju ukloniti prazan pogled zivog mrtvaca.
Samo me ti mozes prizvati u zivot.
Svaki put kad si Ijubazan, nježan i kad me hrabris,
svaki put kad pokusas razumjeti jer uistinu brines,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moci da me ozivis mozes udahnuti zivot u mene.
Zelim da to znas.

Zelim da znas koliko si mi vazan,
kako mozes biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izaberes.
Samo ti mozes srusiti zidove iza kojih drscem,
samo ti mozes ukloniti moju masku,
samo ti me mozes osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlucis.
Molim te odluci. Ne mimoilazi me.
Nece ti biti lako.

Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snazne zidove.
Sto mi blize prides
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoc tome sto o covjeku kazu knjige,
ja sam cesto nerazuman.
Borim se bas protiv one stvari za kojom ceznem.
Ali rekose mi da je Ijubav jaca od snaznih zidova,
i tu lezi moja nada.
Molim te pokusaj pobijediti zidove
cvrstom rukom
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, mozda se pitas?
Ja sam onaj kojega znas vrlo dobro.
Jer ja sam svaki covjek na kojega naides
i ja sam svaka zena na koju naides.


Charles C. Finn (septembar 1966.god)


I KAD TI JE NAJTEŽE, SJETI SE DA SI ČOVJEK (M. Selimović)
Poezija Rabindranat Tagore
*
Tajnu svoga srca ne zadrži za se, prijatelju!
Kaži je meni krišom, samo meni.
Ti što se osmjehuješ tako ljubazno, šapni tiho, moje će te srce čuti, ne moje uši.

Gluha je noć, dom je nijem, ptičija gnijezda obavija san.
Povjeri mi tajnu svoga srca kroz uzdržane
suze, kroz drhtavi osmijeh, kroz sladak stid i jad.

*
Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti
imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se
mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju
u šali.
Olahko uzimam svoj bol, strahujući da bi to
mogla ti učiniti.

Čeznem da ti kažem najvjernije riječi koje ti
imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi
mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblačim u neistinu, i govorim
suprotno onome što mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući
da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrijebim najdragocjenije riječi što
imam za te; ali se ne usuđujem, strahujući
da mi se neće vratiti istom mjerom.
zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom
surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada
saznati šta je bol.

Čeznem da sjedim nijemo pred tobom; ali se ne
usuđujem, jer bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olahko, i zatrpavam
svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi to
mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvijek; ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo
u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je
moj bol vječito svjež.

ZASTO TONE VENECIJA

ABDULAH SIDRAN


Gledam u nebo iznad Venecije.
Nista se promijenilo nije, posljednjih
sedam milijardi godina. Gore, ima Bog. On
stvorio je Svemir, u Svemiru sedam milijardi
svjetova, u svakom svijetu bezbroj naroda, mnostvo
jezika, I po jednu - Veneciju.
Narode stvorio razlicitim, na uho im sapnuo: "Sada
upoznajte jedni druge". Sijaset jezika dao, da ih uce,
jedni od drugih, kroz jezike da se upoznaju, I svi,
od toga - bivaju bogatiji, i bolji. Veneciju dao, kao
ticu i ribu sto je dao, da ljudi i narodi vjeruju
U Njega - cudeci se Njegovim djelima.
Gledam u nebo iznad Venecije. Gore, I posvuda,
jeste - Bog. Jedan. Sto stvorio je Svemir, sedam
milijardi svjetova u Svemiru, u svakom svijetu puno
jezika i naroda, i po jednu Veneciju. I jedan malehni
narod dao, u jednom svijetu, na kopnu sto ga zovu
Evropom, u plemenu Juznih Slavena. Tu je Granica.
Bosna. Bosna. Bosna. Dodiruju se tu, i tuku, Istocni
kriz i Zapadni kriz, od jednog Kriza nastali. A
bosnjacki narod je pitom. Zato prihvati ruku Trece
Vjere u Jednoga Boga. Koji nije rodjen, niti je rodio,
A Gospodar je svjetova, i vladar Sudnjega Dana.
Gledam u nebo iznad Venecije. Zemaljski su
gospodari namjerili da bosnjackoga naroda - nema.
Venecija tone. Evropa tone. Tone kolijevka, i dijete
u kolijevci tone. Tonu kontinenti. Tone ruza u vazni
od stakla murano. Tone Murano. Hotelska soba tone,
i Drustvo mrtvih pjesnika tone. Zasto ne treba
na svijetu da ima naroda bosnjackoga? Medju bojama
jedna boja manje, medju mirisima - jedan miris manje?
Zasto ne treba na svijetu da ima - ova Venecija?
Medju cudima - jedno cudo manje?
Gledam u nebo, iznad Zemaljskog svijeta.
Jedna se zvijezda, u dugome luku, rusi u bezdan
Svemira. Kao da pade - posred kanala Grande.
Zemaljski svijet, medju sedam milijardi vasionskih
svjetova, hoce da ostane siromasniji za cio jedan
narod. Takva je volja zemaljaskih gospodara.
U Svemiru, tada, jedna zvijezda pada. Zato tone
Venecija. Svemir bude siromasniji - za cio
jedan svijet. Takva je volja Gospodara svijetova.
Takva je volja Vladara sudnjega Dana.


bosna-expres.net
Blogger.ba
Sarajevo-x.com
Krtica.ba
Google.com
piramida sunca
Kako nas drugi vide

kucanicaujapanu.blog.hr

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
294193

Powered by Blogger.ba