Elektronski novac već postao stvarnost
Iran ucijenjen blokadom transakcija...svjetski elektronski finansijski sistem već funkcionira...
 |
Otvori blog |  |
"Mislim i osjećam kao i ti, ali ja nisam ti. Molim te, uvažavaj to!"
Iran ucijenjen blokadom transakcija...svjetski elektronski finansijski sistem već funkcionira...
Preporučujem serijal:
http://www.izaogledala.com/dokumentarci/zavjere/item/265-the-arrivals-dolasci
Živim u cionističkom svijetu, sa cionističkim vođama radeći za cionistički plan rada...osjećam dolazak Antihrista/Dedžala - Živim u vremenu obmane, lažnog sjaja i lažnog nadanja, živim u vremenu političkih prstiju spojenih u asocijativni ženski organ... kako i naš Mile poče spajati svoje prste na taj način, primiri se, valjda nakon utjehe iz bratskog I......; kao da želi poručiti "imam zeca u rukavu"
Teško vrijeme za one koji vole razmišljati svojom glavom i koji ne vjeruju nijednom političaru... Lijepo vrijeme za one koji se uzdaju samo u Allahovu pomoć i zaštitu...
Prije buma industrijalizacije i komunikacijske raširenosti, čovjek za cijeli svoj život nije saznao informacija koliko današnji čovjek sazna iz jednih dnevnih novina...pa ti sad budi pametan i zdravog razuma i rezonovanja...
Pregledajte koji dokumentarac dok nisu ukinuli stranicu, a hoće sigurno:
http://izaogledala.com/dokumentarci
Preuzeto o nekim planovima:
"Zvučni prepis razgovora sa našim sagovornikom, koji se ne nalazi na video snimku, dostupan je ovde.
http://projectcamelot.org/lang/sp/anglo_saxon_mission_presentation_transcript_sp.html
Naš izvor izveštava sledeće:
• Postoji plan za treći svetski rat, koji će biti nuklearnog i biološkog tipa. Naš izvor veruje da je na putu da bude pokrenut u narednih 18 - 24 meseca.
• Planirano je da započne udarom Izraela na Iran. Iran ili Kina će biti izazvani da uzvrate nuklearnom silom. Posle kraće nuklearne razmene, doći će do prekida vatre. Svet će biti bačeni u strah i haos - sve je pažljivo projektovano.
• Izraženo stanje napetosti biće iskorišćeno da se opravda snažna društvena i vojna kontrola u svim vodećim zemljama Zapadnog sveta. Planovi za to su već pripremljeni.
• Tokom prekida nuklearne vatre, planirano je prikriveno puštanje biološkog oružja. U početku će biti usmereno protiv Kineza. Izvor nam je sa jezom rekao: „Kina će navući prehladu". Biološko oružje će se proširiti na zapad. Infrastruktura će biti kritično oslabljena.
• Ovo je trebalo da bude tek početak. Nakon toga, treba da bude pokrenuta potpuna nuklearne razmene: „pravi" rat, sa široko rasprostranjenim uništavanjem i gubicima života. Naš izvor kaže da je kroz ovo kombinovano delovanje planirano smanjenje stanovništva za 50 procenata. Čuo je kako je ovaj broj pomenut na sastanku.
Ovaj zastrašujući scenario je bio planiran generacijama. Prva dva svetska rata bila su deo pripreme za ovu konačnu apokalipsu - kao što je i centralizacija finansijskih resursa ubrzana podjednako dobro planiranim finansijskim kolapsom oktobra 2008...
Prepis prikaza Bila Rajana
http://projectcamelot.org/lang/sp/anglo_saxon_mission_presentation_transcript_sp.html
Pregledajte koji dokumentarac dok nisu ukinuli stranicu, a hoće sigurno
Dugo traje ali vrijedi pogledati
Pronađoh put na kojem volim samu sebe! Ljepota...
"Ne pada snijeg da prekrije brijeg, već da zvijeri ostave svoj trag."
Ne volim ekonomiju, niti teme vezane za nju, zarada, novac...Ali me ova knjiga zaokupi. Govori o nama, o ovim turbulencijama, o stvarnim razlozima krize u svijetu, američkim započinjanjima ratova, Svjetskoj banci... U pripremi je Iran o kojem ova knjiga ne govori, ali postaje jasno šta žele...
Preporučujem za čitanje onima koji žele znati i sami izvesti zaključak...
Može se pronaći i nekoliko videa:
http://www.youtube.com/watch?feature=player_detailpage&v=DgRUx9H-YP0
Knjigu u pdf-formatu možete pronaći ovdje:
http://www.baneprevoz.com/e-knjige/John-Perkins-Ispovest-ekonomskog-ubice_6412/
Kao da je nekog briga, kao da je nekom važno.
Željela bih pisati optimistično. Ljudi virtualnog sijeta vole optimizam.
...Život u Bosni...
Jedini optimizam je iluzija rahatluka u meni samoj...
U ovoj zemlji žive potomci starosjedilaca i potomci došljaka. Došljaci očito nikad nisu spoznali bit i posebnost ove zemlje. Potomci starosjedilaca u svom genetskom kodu imaju zapisano sve. Djeluju uspavano, blesavo, obično su siromašni jer im žeđ za bogatstvom nikad nije kolala bićem koje žudi jedino za univerzalnim ljudskim vrijednostima.
Naučeni kako opstati kroz stoljeća, primjenjuju taktike sure zemlje i prave selekciju za teže i jače nevolje. U ovom belaju "lud zbunjenog" ti marginizirani Bosnci se ponovo rađaju iz pepela. Nikad ovdje pravde nije bilo. Nikad ovdje susjed nije uvažavao. Nikad oni oko nas nisu spoznali "kto je ta - šta je ta - Bosna rekti" i prekrajanjem historijskih činjenica pokušavali i pokušavaju i dalje prigrabiti, utoliti pohlepu.
Bosna je iznad toga, Bosna je jednostavno Bosna. Ko zna- zna šta to znači - drugi koji pljuju po njoj i tako su tu samo da napakoste i naštete i prođu kao i mnoga carstva što su prošla, a Bosna opstala.
Mijenjaju se Potomci, uprkos svemu misle, kontaju... znaju - usud im je to.
Razlika se osjeća: prije par godina većina je govorila: "da se zapuca, ispalio/la bih se bez razmišljanja". Promijenilo se nešto u govoru...Ne primijećuju to oni koji su došli samo da osvoje...
Moja zemlja, takva kakva je, moja je i volim je. Čudna zemlja. Posebna.
"Meščini" da bi se naš poznati Ministar mogao iskupiti za frku koju je dosad izazvao. Napokon pametni potezi, po nastavnom planu i programu koji i jeste glavni problem našeg obrazovanja. Nadam se da će se većina uključiti u javnu raspravu i napokon postaviti obrazovanje na pravo mjesto. Doduše, izmjene (ustvari ono što je i trebalo biti kad se uvodilo devetogodišnje) pogodit će najviše prosvjetne radnike koje fakulteti ne educiraju za ovakav vid nastave - naučiti dijete da razmišlja i dolazi do saznanja. Ne bojim se predstojećeg jer i radim po ovom sistemu. Doduše ne u potpunosti jer me ograničavao plan i program. Uključite se, nemojte kasnije prigovarati.
DJEČAK I DJEVOJČICA
Bio jednom jedan dječak po imenu Dječak.
Dječak je bio krupan, zgodan dasa…
I Dječak je bio zaljubljen.
Dječak je bio zaljubljen u djevojčicu po imenu Djevojčica.
Ali Djevojčica za to nije željela da zna.
Vidite, Djevojčica je bila ljupko, lijepo, majušno, slatko stvorenje…
i Dječaka je, da izvinite, veselo vukla za nos.
Dječak prosto nije znao šta da radi.
Vidite, dok Djevojčica nije naišla Dječak prosto nije mogao da se odbrani od drugih djevojčica…
Trenutni problem bio je da je Dječak do ušiju bio zaljubljen u Djevojčicu,
a da nije znao kako da je obrlati.
I tako je jednog dana dječak pitao svog prijatelja, Prijatelja, za savjet.
Poslije dugog razmišljanja, Prijatelj je posavjetovao Dječaka
da zaigra igru “Ne dam ti se” na koju bi Djevojčica ubrzo morala da padne.
Dječak je prihvatio Prijateljev savjet…
I ne lezi vraže…
Djevojčica je uskoro izgubila glavu.
Počela je da sanja Dječaka.
Neprestano je smišljala slučajne susrete s Dječakom.
Nije prestajala da mu piše ljubavna pisamca.
Njeno srce je stalno vapilo za Dječakom.
Ali sada Dječak za to nije želio da zna, zato što je igrao igru “Ne dam ti se”.
A ni Djevojčica nije znala šta da radi… jer je bila zaljubljena u Dječaka… a Dječak ju je prosto ignorisao.
I tako je Djevojčica otišla do svoje prijateljice, Prijateljice, po savjet.
Prijateljica je rekla Djevojčici da treba da igra igru “Ne dam ti se” na koju bi Dječak ubrzo morao da padne.
Djevojčica je prihvatila Prijateljičin savjet i zaigrala igru “Ne dam ti se”.
Ali pošto je Dječak već igrao igru “Ne dam ti se”, nije ni primijetio da i Djevojčica igra igru “Ne dam ti se”.
I tako se ništa nije ni desilo.
E sad je to kraj ove tužne priče.
I Dječak i Djevojčica igrali su igru “Ne dam ti se”…
I nikada se više nisu ni vidjeli ni sreli.
Ali su zato oboje poslije toga živjeli…veoma daleko jedno od drugog.
Robert Gros
Malo ima naroda u svijetu, koji onako iskreno, onako odano i sa uvjerenjem ljube svoju vjeru, kao što ju ljubi bosanski musliman. On živi i umire za svoju vjeru i ničim ga ne možeš toliko uvrijediti, koliko povredom njegove vjere i vjerskih osjećaja.
On se uzda u dragoga Boga, velikog Allaha, pa ako ustreba, on će ravnodušno podnijeti sve boli ovoga svijeta, on će za vjeru žrtvovati sav svoj imetak, on će dati i život svoj za svetinje svoje.
On je odan vjeri i tvrdo vjeruje da je sve što se u svijetu događa od Boga suđeno, pa dogodilo se što mu drago, bilo to dobro ili zlo, on to ravnodušno podnosi, jer zna da mu je to dragi Bog za njegovo dobro već unaprijed odredio.
Anton Hangi “Život i običaji muslimana u BiH” (1907.godina)
Eh, da...nečim smo "zaslužili" biti svjedokom ovog vremena.
Mula MustaFa Bašeskija svjedočio je jednom vremenu pred promjene, iza njega je ostalo djelo neprocjenjive vrijednosti.
Šta će ostati iza nas - sluđenih svjedoka?!
Uzalud mudrost knjige, uzalud životna saznanja kad živimo u vremenu prejakog utjecaja ovih medija. Svakodnevno nas oblikuju. Bitno je doći do top-teme i pričanjem, ispiranjem do posljednje skrivene sitnice povećavaju svoju gledanost i čitanost.
Velika je odgovornost ovih medija, nažalost, čovjek je u pozadini svega, profit je prioritet.
A ljudsko biće treba živjeti prema unutrašnjem glasu. Kako da razluči ispravnost svoje posebnosti od nametanja načina kako bi trebao funkcionirati.
Očito se to zove civilizacija, a mi bismo u toj civilizaciji trebali biti civilizirani...
knjiga o žurnalizmu (nisam pročitala, možda nekog interesuje):
http://www.baneprevoz.com/e-knjige/Dzevad-Sulejmanpasic-Zurnalizam-razarac-covjecanstva_5992/
Život
je kao partija karata u kojoj se svaki igrač trudi da što bolje odigra
s kartama koje su mu podijeljene. Onaj koji odbije da igra s kartama
koje mu sleduju, već traži neke za koje smatra da ih zaslužuje, osuđen
je da propadne u životu. Nas niko nije pitao želimo li da igramo. Tu
nema izbora, svi u tome učestvuju.
Na nama je da odlučimo kako.
Promašaj ne znači da ste promašeni, on samo znači da još niste uspjeli.
Promašaj ne znači da ništa niste postigli, on samo znači da ste nešto naučili.
Promašaj ne znači da ste budala, on samo znači da ste imali puno vjere.
Promašaj ne znači da ste osramoćeni, on samo znači da ste bili voljni pokušati.
Promašaj ne znači da ste manje vrijedni, on samo znači da niste savršeni.
Promašaj ne znači da traćite vrijeme, on samo znači da imate razloga za početi iznova.
Promašaj ne znači da trebate odustati, on samo znači da se morate jače potruditi.
Promašaj ne znači da nikada nećete uspjeti, on samo znači da će malo duže trajati.
Promašaj ne znači da vas je Bog napustio, on samo znači da Bog ima bolju ideju za vas
Jedni ga cijene, drugi omalovažavaju i blate. Prvi je predsjednik i naš stav prema njemu pokazuje koliko ne cijenimo ništa što je poteklo s ovih prostora. Važniji su nam kojekakvi američki predsjednici.
Zaslužio je bar da mu se Fatiha prouči, Allah mu se smilovao. Nije bilo jednostavno obavljati predsjedničku dužnost u okupaciji komšija i svijeta kakvu smo mi doživjeli.
A eto, mi samo nalazimo nedostatke. A ne treba tako...
"Početak priče ide daleko u prošlost kada je otac kaznio svoju petogodišnju kćerkicu jer je izgubila neku vrlo dragocjenu stvar. Novca je u tom vremenu bilo vrlo malo. Bilo je
praznično vrijeme. Slijedećeg jutra je djevojčica donijela mali poklon i rekla: "Oče, to je za tebe."
Ocu je bilo vrlo neugodno, ali kada je otvorio kutiju i vidio, da unutra nema
ničega, jako se naljutio. Kćerkicu je prekorio: "Zar ne znaš ako nešto pokloniš, očekuje se da se u kutiji nešto i nađe?" Djevojčica ga je žalosno pogledala i suznim očima rekla: "Oče, ali nije prazna. Do vrha sam je napunila poljupcima samo za tebe."
Otac je bio ganut. Kleknuo je pred kćerkicu, jako je zagrlio i zamolio za oprost. Do kraja života čuvao je tu kutiju pored kreveta i uvijek, kada se osjećao izgubljeno i očajno, otvorio ju je i iz nje uzeo jedan nevidjivi poljubac i sjetio se ljubavi koju je kćerka spremila unutra.
Svi mi imamo kutiju punu poljubaca i ljubavi, koju nam poklanjaju prijatelji, djeca, Bog... Ne postoje važnije stvari koje bi mogli dobiti."
Gledajući političare(nije bitno iz koje zemlje), smuči mi se ispraznost njihovih pokreta, postupaka, riječi. Nema lidera, nema osobe koja ima moralnu jačinu da učini nešto za druge, svi samo grabe sebi.
Sudbine Božijih poslanika bi im mogle biti uputa šta da čine, ali ne, oni su sami od sebe mudri i iznad njih nema niko.
Sudbina i poslanstvo Jusufa a.s.(Josifa biblijski) svakako bi trebala biti uputa kako postupiti, kako narodu olakšati predstojeće tegobe koje , očito, nećemo izbjeći. Jusuf a.s. je za današnju generaciju samo arhaični "predak" legenda ili mit.
Najtraženija osoba na svijetu u ovom momentu je Mehdi. Mehdi je naš izlaz, naša nada i naš spas, Mehdi je Allahova milost i iskušenje. Moćnici, koji znaju za Mehdija, žele spriječiti njega i njegovu ulogu u prelomnom vremenu ka sretnijem dobu. Ali, Allah određuje. tako je i Mehdijeva sudbina određena poput Mojsijeve (Musa a.s.) sudbine. Ni sam Mehdi ne zna da je on određen za šta je određen.
Ljubav je jedini izlaz, bojim se da smo zakasnili jer ljubav je "deložirana" sa ove planete. Nepravda vlada i sa narodom upravlja ko kako hoće krijući se iza dvoličnosti čuvanja interesa "širokih narodnih masa".
Allah nam se smilovao u nastupajućim tegobama i iskušenjima.
HAPLOGRUPA I:
Haplogrupa I(ilirsko-dinarska) obiljezava DNA prvih stanovnika Evrope (pored Baska). Prisutna je na Evropskom tlu (s pocetkom u BiH) 40.000 godina.
Hg IJ je najstarija i jedna od prvih grupa ljudi koja se doselila u Evropu i to na podrucje Bosne i Hercegovine i Juzne Dalmacije, gdje je i bilo mogucnosti nastanjenja jer su ostali dijelovi Evrope tada bili prekriveni ledom.
Zbog izolacije ledom, DNA mutira i dobiva novo ime I tj, jedina haplogrupa I je nastala na tlu Evrope, na tlu danasnje Bosne i Hercegovine.
Dok su svi ostali Evropljani, tj njihovi prapreci se doselili iz centralne Azije i srednjeg Istoka, i kasnije nastanili Evropu (R1a, R1b, E3b, J)
Nakon otopljavanja leda prije 10.000 godina, slijede seobe ljudi iz BiH podrucja na druge dijelove Evrope, tako da danas 1/5 Evropskog stanovnistva nosi hg I.
Zanimljivo je istaci da stanovnici Svedske i Norveske nose visok procenat hg I (~40%), pored Bosanaca i Hercegovaca (50-70%). Nigdje drugdje se ne moze naci tako visok postotak hg I. Sto podrzava tezu da su Skandinavci nasi rodjaci koji su se odlucili izseliti iz prostora BiH.
Kad se otopio led prije 10000. godina, (znaci nakon 30000. godina na prostoru danasnje BiH) par njih je krenuo u seobu prema sjeveru, neki su ostali po prostorima danasnje Njemacke, Ceske, Austrije i Slovenije, koncentracija hg I je oko 20% u ovim zemljama.
Dosavsi u Skandinaviju ti nasi rodjaci, su bili izolirani geografskim uzrokom, pa nije doslo do velikog mijesanja. Zato isto tako visok postotak hg I kod Skandinavaca (~40%.) Nijedna Evropska nacija nije sacinjena od jedne haplogrupe, sve je pomijesano i u razlicitim postotcima zbog historijski migracija.
Postotak hg I se smanjuje od BiH prema istoku i zapadu, gdje se u susjednim zemljama nalazi u ~30%.
Srbija ~29%, Hrvatska(kopno) ~32%.
BiH-hrvati = ~50-70% I (Ovisno o regionu zemlje)
BiH-srbi = ~30% I
BiH-bosnjaci= ~44-60%
(*marjanovic et al 2005, pericic et al 2005, semino et al 2002)
Tako se iz ovih savremenih istrazivanja moze definitvno zakljuciti da je rezervoar haplogrupe I podrucje Bosne i Hercegovine. Pored Baska, Bosanci i Hercegovci su najstariji Evropljani.i
(*Pericic et al 2005- High-Resolution Phylogenetic Analysis of Southeastern Europe)
izvor podataka:
http://zalihovac.blogspot.com/2010/02/genetsko-porijeklo-stanovnistva-bosne-i.html
Savremena genetska istrazivanja rasvjetljuju ovaj problem, tj. da danasnje muslimansko stanovnistvo Bosne i Hercegovine nisu Turci niti Srbi niti Hrvati vec prastari stanovnici Bosne i Hercegovine, kao i Bosanski hrvati, koji se po genetskim analizama razlikuju od Hrvatskih hrvata.
preporučujem
"Čovjek snuje, Allah određuje"
Provodeći zadnje sate na Zemlji, želeći da iskoristi svaku
dragocjenu minutu, Isus Hrist govori svojim učenicima.
Evo kako je Barnaba zapisao u svome Evanđelju:
"U istinu ja vam kažem, jedan od vas će me izdati, tako da ću ja biti
prodat kao ovca; ali jao njemu, jer on će ispuniti sve šta je naš otac
David rekao o jednom takvom, da će on pasti u rupu koju je pripremio
drugima".
Na to učenici pogledaše jedan na drugog govoreći sa žaljenjem:
"Ko će biti izdajnik?"
Tad Juda reče: "Hoću li to ja biti, o gospodaru?"
Isus odgovori: "Ti si mi rekao ko će biti taj ko će me izdati".
A apostoli to ne čuše.
Kad je janje bilo pojedeno, đavo dođe na leđa Judina, i on iziđe iz kuće,
a Isus mu ponovo reče: "Učini brzo ono šta moraš učiniti".
Pošto je izišao iz kuće Isus se povuče u vrt da se moli, onako kako je
on imao običaj da se moli, kleknuvši na koljena sto puta i padnuvši
ničice na svoje lice. Juda, pošto je znao mjesto gdje je Isus sa svojim
učenicima, ode prvosvećeniku i reče: "Ako mi date šta je obećano, ove
ću vam noći predati u vaše ruke Isusa kojeg tražite; jer on je sam sa
jedanaest drugova".
Prvosvećenik odgovori: "Koliko tražiš?"
Reče Juda: "Trideset zlatnika".
Tad odmah prvosvećenik izbroji njemu novac i posla farizeje guverneru
da dovedu vojnike i Heroda, a oni dadoše legiju njih, zato što su se
bojali naroda; stoga oni uzeše svoje oružje i sa bakljama i fenjerima na
palicama iziđoše iz Jerusalema.
Kad se vojnici sa Judom privukoše blizu mjesta gdje je bio Isus, Isus
začu približavanje mnoštva naroda, zato se on sa strahom povuče u
kuću. A jedanaestorica su spavali.
Tad Bog vidjevši u opasnosti svog slugu naredi Gabrielu, Mihaelu,
Rafaelu i Urielu, svojim izaslanicima, da uzmu Isusa sa svijeta.
Sveti anđeli dođoše i izvukoše Isusa kroz prozor koji gleda na Jug.
Oni ga otkriše i smjestiše u treće nebo u društvo anđela koji vječno
slave Boga.
Juda uđe hitro u sobu prije svih, odakle je Isus uzdignut. A učenici su
spavali. Na to je čudesni Bog čudesno djelovao tako da je Juda bio
tako izmijenjen u govoru i licu nalik Isusu da smo mi vjerovali da je on
Isus. A on je, probudivši nas tražio gdje je gospodar. Mi smo se tome
čudili i odgovarali: "Ti gospodaru, si naš gospodar; zar si nas sad
zaboravio?"
A on, smiješeći se reče: "Pa jeste li ludi pa ne znate da sam ja Juda
Iskariot!"
I dok je on ovo govorio vojnici uđoše i spustiše svoje ruke na Judu,
jer je on po svemu bio sličan Isusu.
Mi, pošto smo čuli šta Juda kaže, i vidjevši mnoštvo vojnika,
pobjegosmo kao izvan sebe. A Ivan, koji je bio umotan u laneno platno,
se probudi i uteče, a kad su ga vojnici ščepali za laneno platno, on
ostavi laneno platno i pobježe go. Jer Bog je čuo molitvu Isusovu i
spasio jedanaestoricu od zla.
Vojnici uzeše Judu i svezaše ga, ne bez izrugivanja. On je istinski
poricao da je on Isus; a vojnici rugajući mu se rekoše: "Gospodine, ne
boj se, jer mi smo došli da te načinimo kraljem Izraela, a mi smo te
svezali jer znamo da ti odbijaš kraljevstvo".
Juda odgovori: "Pa jeste li vi izgubili razum! Vi ste došli da uzmete
Isusa iz Nazareta sa oružjem i fenjerima kao (protiv) lopova; a vi ste
svezali mene koji sam vas vodio, da me učinite kraljem!"
Tad vojnici izgubiše strpljene i sa udarcima i šutovima počeše da se
izruguju Judi i oni ga s bijesom odvedoše u Jerusalem.
Ivan i Petar su slijedili vojnike izdaleka; i oni su potvrdili onom koji
piše da su vidjeli svo ispitivanje Jude od prvosvećenika i vijeća farizeja
koji su se skupili da Isusa kazne smrću. Potom je Juda izgovorio
mnoge riječi ludosti tako da su se svi smijali, vjerujući da je on stvarno
Isus, i da je on zbog straha od smrti izigravao ludost. Na to
pismoznanci povezaše zavojem njegove oči i rugajući mu se govoriše:
"Isuse, proroče Nazarenaca (jer tako su oni zvali one koji su vjerovali u
Isusa), "reci nam, ko je bio taj ko te je udario?" A oni su ga udarali i
pljuvali mu u lice.
Kad je nastalo jutro, tamo se sakupilo veliko vijeće pismoznanaca i
narodnih starješina; a prvosvećenik je sa farizejima tražio lažne
svjedoke protiv Jude vjerujući da je on Isus: i oni ne nađoše ono šta su
tražili. A zašto ja kažem da su svećeničke vođe vjerovali da je Juda
Isus? Šta više, svi učenici, sa onim koji piše, su vjerovali to; i još je
sirota djevica majka Isusova sa svojom rodbinom i prijateljima to
vjerovala, tako da je tuga svakojeg bila nevjerovatna. Tako mi Boga
živog, onaj koji piše je zaboravio sve šta je Isus rekao: kako će on biti
uzdignut sa svijeta i da će on propatiti u trećoj osobi, i da on neće
umrijeti do kraja svijeta. Zato je on otišao sa majkom Isusovom i sa
Ivanom do krsta.
Prvosvećenik je dao da se Juda pred njega dovede vezan i upita ga
o njegovim učenicima i njegovom naukovanju. Na to Juda, iako izvan
sebe, ne odgovori ništa na to. Prvosvećenik ga onda zamoli Bogom
živim Izraelovim da mu on kaže istinu. Juda odgovori: "Ja sam vam
rekao da sam ja Juda Iskariot, koji sam vam obećao da ću vam u ruke
dati Isusa Nazarenca; a vi ste, ne znam kako - izvan sebe, jer pošto
poto hoćete da sam ja Isus".
Prvosvećenik odgovori: "O perverzni zavodniče, ti si obmanuo sav
Izrael, počevši od Galileje čak do Jerusalema ovdje, sa svojim naukom
i lažnim čudima: a sad misliš da umakneš zaslužnoj kazni koja ti
pristaje izigravajući da si lud? Tako mi Boga živog, ti joj nećeš umaći!"
Rekavši ovo on naredi svojim slugama da ga udaraju boksajući i
šutajući, tako da bi mu se njegovo razumijevanje vratilo u glavu.
Izrugivanje koje je on onda pretrpio u rukama sluga prvosvećenika je
izvan vjerovanja. Jer oni su sa žarom izmišljali nove izume da bi
zadovoljili svijet. Tako ga oni obukoše kao mađioničara i tako su ga
obrađivali rukama i nogama, da bi se i sami Kanaanci sažalili da su
vidjeli taj prizor.
Ali svećenički prvaci i narodne starješine su imali svoja srca tako
razjarena protiv Isusa da su - vjerujući da je Juda stvarno Isus - uživali
gledajući ga tako tretiranog.
Kasnije ga odvedoše vezanog guverneru koji je potajno volio Isusa.
On, misleći da je Juda Isus, dade da on uđe u njegovu prostoriju i
govorio je sa njim pitajući ga iz kog razloga su ga svećeničke vođe i
narod dali u njegove ruke.
Juda odgovori: "Kad bih ti rekao istinu, ti mi ne bi vjerovao; jer ti si
možda obmanut kao što su (vođe) svećeničke i farizeji obmanuti".
Guverner odgovori (misleći da on želi govoriti o Zakonu):
"Pa zar ti ne znaš da ja nisam Jevrej?, međutim (vođe) svećenika i
narodne starješine su te dale u moje ruke; zato nam reci istinu da bih ja
mogao učiniti ono šta je pravedno. Jer, ja imam moć da te oslobodim
i da te kaznim smrću".
Juda odgovori: "Gospodine, vjeruj mi, ako me kazniš smrću
učinićeš veliku grešku, jer ćeš ubiti nevinu osobu, videći da sam ja Juda
Iskariot, a ne Isus koji je vrač i svojom vještinom me je tako
transformisao".
Kad je ovo čuo guverner, on se naveliko čudio, tako da je mislio
da ga pusti na slobodu. Guverner zato iziđe vani i smiješeći se reče:
"U jednom slučaju, ovaj čovjek nije vrijedan smrti već prije sažaljenja".
"Ovaj čovjek kaže", reče guverner, "da on nije Isus, nego izvjesni Juda
koji je vodio vojnike da uzmu Isusa i on kaže da ga je Isus Galilejac
svojom magijskom vještinom tako preobličio. Zato, ako je ovo istina,
bila bi velika greška ubiti ga pošto je on nevin. Ali, ako je on Isus,
a poriče da jest, sigurno je izgubio pamet i bilo bi bezbožnički ubiti
luđaka".
Tad svećeničke vođe i narodne starješine sa pismoznancima i
farizejima, povikaše govoreći: "On je Isus iz Nazareta, jer mi ga znamo;
jer da on nije zločinac mi ga ne bismo dali u tvoje ruke. Niti je on lud,
već prije opak, jer ovom hujdurmom on traži da umakne iz naših ruku, a
pobuna koju bi podstakao ako bi umakao, bila bi veća od prethodne”.
Pilat (jer takvo je bilo ime guvernera), da bi se otresao od ovakvog
slučaja, reče:"On je Galilejac, a Herod je kralj Galileje: zato ne pripada
meni da takav slučaj sudim, zato ga vodite Herodu".
U skladu s tim oni odvedoše Judu Herodu koji je dugo vremena
želio da Isus dođe u njegovu kuću. Međutim Isus nikad nije želio otići u
njegovu kuću, zato što je Herod bio mnogobožac i obožavao je krive i
lažne bogove, živeći na način nečistih mnogobožaca. Sad kad je Juda
bio tu doveden, Herod ga upita za mnoge stvari na koje Juda nije dao
prave odgovore, poričući da je on Isus.
Tad mu se Herod izrugivao sa svim svojim sudom i dao da bude
obučen u bijelo kao što se luđaci oblače i posla ga nazad Pilatu rekavši
mu: "Ne omahni u pravdi prema narodu Izraela!"
A ovo je Herod napisao zato što su mu svećeničke vođe,
pismoznanci i farizeji dali veliku količinu novca. Guverner, čuvši da je to
tako bilo od sluge Herodovog, a da bi on također mogao dobiti nešto
novca, simulirao je da on želi da pusti Judu na slobodu. Na to on dade
da ga njegovi robovi bičuju, a bili su plaćeni od pismoznanaca da ga
ubiju pod udarcima. Međutim, Bog koji je odredio stvar, je rezervisao
Judu za krst, da bi on pretrpio tu strašnu smrt kojoj je prodao drugog.
On nije dopustio Judi da umre pod udarcima biča uprkos tome što su
ga vojnici tako žestoko bičevali da je iz njegovog tijela lila krv. Potom u
izrugivanju oni ga obukoše u staru purpurnu odjeću govoreći: "Pristaje
našem novom kralju da ga obučemo i krunišemo ga". Tako oni
sakupiše trnja i načiniše krunu, kao one od zlata i dragog kamenja koje
kraljevi nose na svojim glavama. I ovu krunu od trnja oni staviše na
Judinu glavu, stavivši mu u ruku trsku kao žezlo i prisiliše ga da sjedne
na visoko mjesto. I vojnici dođoše pred njega, klanjajući se u
izrugivanju, pozdravljajući ga kao kralja Jevreja. I oni ispružiše svoje
ruke da prime darove, kao što je običaj da daju mladi kraljevi; i ne
primivši ništa oni izudaraše Judu, govoreći: "Pa kako si ti krunisan ludi
kralju, ako nećeš platiti vojnicima i slugama?"
Svešteničke vođe sa pismoznancima i farizejima, vidjevši da Juda
nije umro pod bičevanjem i stršeći se da ga Pilat ne pusti na slobodu,
oni dadoše novčani poklon guverneru, koji, primivši ga - predade Judu
farizejima i pismoznancima kao osuđenika na smrt. Tad oni osudiše
dva lopova s njim na smrt na križu.
Oni ga tako odvedoše na brdo Kalvarija, gdje su obično vješali
zločince i tu ga oni razapeše golog radi veće sramote. Juda ne učini
ništa osim što povika: "Bože zašto si me ostavio, pošto je zločinac
pobjegao, a ja umirem nepravedno?"
Uistinu, kažem da je glas, lice i osoba Judina bila tako slična Isusu,
da su njegovi učenici i vjernici posve mislili da je on Isus; zato neki
ostaviše nauk Isusa, vjerujući da je Isus lažni prorok i da je magijskom
vještinom učinio čuda koja je učinio: jer Isus je rekao da on neće
umrijeti do kraja svijeta; jer on bi u to vrijeme bio uzet sa svijeta.
Ali oni koji su ostali čvrsti u nauku Isusovom bili su tako opsjednuti
tugom, videći da umire onaj koji je sasvim sličan Isusu, da se oni nisu
sjećali šta je Isus rekao. I tako u društvu sa Isusovom majkom oni
odoše na brdo Kalvarija i nisu samo bili prisutni pri smrti Jude,
neprestano plačući, nego su pomoću Nikodema i Josipa iz Arimateje
dobili od guvernera tijelo Judino da ga sahrane. Na to ga oni skinuše s
krsta s takvim plačem da niko ne bi povjerovao i sahraniše ga u novu
Josipovu grobnicu, omotavši ga u stotinu skupocjenih masti.
Potom se svaki čovjek vrati svojoj kući. Onaj koji piše sa Ivanom i
Jakovom njegovim bratom, ode sa majkom Isusovom u Nazaret.
Oni učenici koji se nisu bojali Boga, odoše noću (i) ukradoše
tijelo Judino i sakriše ga šireći vijest da je Isus uskrsnuo ponovo; otud
nastade velika zbrka. Prvosvećenik onda naredi da niko ne govori o
Isusu iz Nazareta, pod prijetnjom anateme. I tako tu nastade veliki
progon i mnogi bijahu kamenovani, a mnogi prebijeni, a mnogi prognani
iz zemlje, jer oni nisu mogli da ostanu mirni na takvu stvar.
Novosti stigoše u Nazaret kako je Isus, njihov sugrađanin, nakon
što je umro na krstu ponovo podignut. Na to onaj koji (ovo) piše zamoli
majku Isusovu da se ostavi plakanja, jer je njen sin opet bio podignut.
Čuvši ovo Djevica Marija reče plačući: "Hajmo u Jerusalem da nađemo
mog sina. Umrijeću zadovoljna kad ga vidim".
Djevica se vrati u Jerusalem sa onim koji piše i Ivanom i Jakovom,
na onaj dan na koji je prvosvećenik izdao dekret. Na to Djevica koja se
bojala Boga, iako je ona znala da je dekret prvosvećenika nepravedan,
naredi onima koji su stanovali s njom da zaborave njenog sina. Pa kako
je svaki pojedinac bio uzbuđen! Bog koji raspoznaje srca ljudi, zna da
smo između žala za smrću Jude, za kojeg smo vjerovali da je Isus naš
gospodar - i želje da ga vidimo uskrsnulog opet, mi sa majkom
Isusovom izgarali.
Tako se anđeli, koji su bili zaštitnici Marijini, uznesoše na treće
nebo, gdje je bio Isus u društvu anđela i sve mu ispričaše.
Zato Isus zamoli Boga da mu da moć da vidi svoju majku i svoje
učenike. Tad milosrdni Bog naredi svojoj četvorici omiljenih anđela,
koji su Gabriel, Mihael, Rafael i Uriel, da odnesu Isusa u kuću njegove
majke i da ga tu čuvaju tri dana neprestano, dopuštajući da ga vide
samo oni koji su vjerovali u njegov nauk.
Isus dođe okružen blještavilom u sobu gdje je boravila Marija
Djevica sa svoje dvije sestre Martom i Marijom Magdalenom i Lazarom
i onim koji piše i Ivanom i Jakovom i Petrom. Na to oni od straha
padoše kao mrtvi. A Isus podiže svoju majku i druge sa tla govoreći:
"Ne bojte se, jer ja sam Isus; i ne plačite, jer ja sam živ, ne mrtav". Oni
ostadoše svi dugo vremena izvan sebe na prisustvo Isusa, jer su svi
zajedno vjerovali da je Isus mrtav. Tad Djevica plačući reče: "Reci mi
sine moj zašto je Bog dozvolio da umreš na sramotu tvoje rodbine i
prijatelja i na sramotu tvog nauka, pošto ti je dao moć da dižeš mrtve?
Jer, svako ko te je volio bio je kao mrtav".
Isus odgovori, grleći svoju majku: "Vjeruj mi majko, ja ti uistinu
kažem da ja uopće nisam bio mrtav; jer Bog me je ostavio do kraja
svijeta". I rekavši ovo on zamoli četiri anđela da se pokažu i posvjedoče
kako je stvar prošla.
Na to se anđeli pokazaše nalik na četiri sjajna sunca, tako da od
straha ponovo svi padoše kao mrtvi.
Tad Isus dade četiri lanena platna anđelima da bi mogli da se
pokriju, da bi se mogli vidjeti i čuti s njegovom majkom i njenim
pratiocima. I podigavši ih sve, on ih utješi, rekavši: "Ovo su pomagači
Božiji: Gabriel, koji najavljuje Božije tajne, Mihael, koji se bori protiv
Božijih neprijatelja; Rafael, koji prima duše onih koji umiru; i Uriel, koji
će svakog pozvati na sud Božiji na Dan posljednji".
Potom četiri anđela ispričaše Djevici kako je Bog poslao po Isusa i
preobličio Judu, da bi on mogao iskusiti kaznu kojoj je prodao drugog.
Tad reče onaj koji piše: "O gospodaru, da li mi je dopušteno da te
sad pitam, kao što je bilo dopušteno kad si boravio sa nama?"
Isus odgovori: "Pitaj šta želiš Barnaba, a ja ću ti odgovoriti".
Tad reče onaj koji piše:"O gospodaru, pošto je Bog milosrdan, zašto
nas je tako mučio, dajući da vjerujemo da si ti mrtav?, a tvoja majka je
tako plakala za tobom da je bila blizu smrti; a ti koji si sveti Božiji, na
tebe je Bog dopustio da padne kleveta da si ubijen među lopovima na
brdu Kalvarija?"
Isus odgovori: "Vjeruj mi Barnaba, da svaki grijeh, ma koliko mali bio,
Bog kažnjava sa velikom kaznom, pošto grijeh vrijeđa Boga. Pošto su
moja majka i moji vjerni učenici koji su bili sa mnom voljeli mene malo
sa zemaljskom ljubavlju, pravedni Bog je htio da ovu ljubav kazni sa
sadašnjom tugom, da ona ne bi bila kažnjena u plamenovima pakla.
I mada sam ja bio nevin na svijetu otkad su me ljudi nazvali "Bog i "sin
Božiji", Bog je - a da mi se demoni ne bi rugali na Dan sudnji - htio da
mi se ljudi rugaju na ovom svijetu smrću Jude, čineći da svi ljudi vjeruju
da sam ja umro na krstu. A ovo izrugivanje će se nastaviti do dolaska
Ahmeda Poslanika Božijeg, koji će, kad on dođe otkriti ovu prevaru
onima koji vjeruju u Božiji Zakon."
Govoreći tako Isus reče: "Ti si pravedan, o Gospode Bože naš,
jer samo tebi pripada čast i slava bez kraja.
I Isus se okrenu onom koji piše i reče: "Gledaj Barnaba da obavezno
napišeš moje Evanđelje o svemu šta se zbilo za vrijeme mog boravka
na svijetu. I opiši na isti način ono šta se desilo Judi, da vjernici ne
budu prevareni i da svi vjeruju istinu".
Tad reče onaj koji piše: "Sve ću učiniti ako Bog htjedne, o gospodaru;
međutim kako se to desilo Judi ja ne znam, jer nisam vidio sve".
Isus odgovori: "Ovdje su Ivan i Petar koji su vidjeli sve i oni će ti
reći sve šta se zbilo".
I Isus nam naredi da pozovemo njegove vjerne učenike, da bi oni
mogli da ga vide. Tad Ivan i Petar sazvaše zajedno sedam učenika sa
Nikodemom i Josipom i mnoge druge od sedamdeset dvojice i oni
jedoše sa Isusom.
Trećeg dana Isus reče: "Idite na Goru Maslinsku sa mojom majkom,
jer ja ću se tamo uspeti u nebo i vi ćete vidjeti ko će me uznijeti"
Tako tamo odoše svi, izuzev dvadeset petorice od sedamdeset dva
učenika, koji su zbog straha pobjegli u Damask.
I pošto oni svi stajaše u molitvi, u podne dođe Isus sa velikim
mnoštvom anđela koji su hvalili Boga: a sjaj njegovog lica ih tako
prestravi da oni padoše svojim licima na zemlju. Međutim, Isus ih
podiže tješeći ih i govoreći: "Ne bojte se, ja sam vaš gospodar".
I on ukori mnoge koji su vjerovali da je on umro i opet ustao, rekavši:
"Da li vi mene i Boga držite lažljivcima?, jer Bog mi je podario da živim
skoro do kraja svijeta, kao što sam vam rekao. Uistinu, ja vam kažem,
ja nisam umro, nego Juda izdajnik. Pazite, jer Sotona će učiniti svaki
pokušaj da vas prevari, budite moji svjedoci u svom Izraelu i po čitavom
svijetu, o svim stvarima koje ste čuli i vidjeli".
I govorivši tako on zamoli Boga za spas vjernika i obraćenje
grješnika. I njegova molitva se završi, on zagrli svoju majku, rekavši:
"Mir neka je tebi majko moja, počivaj u Bogu koji je stvorio tebe i mene”
I tako govoreći on se okrenu svojim učenicima, rekavši: "Neka je Božija
milost i milosrđe uz vas". Potom pred njihovim očima četvorica anđela
ga uznesoše u nebo.
Nakon Isusovog odlaska učenici su se razasuli kroz različite dijelove
Izraela i svijeta, a istina je - koju mrzi Sotona - bila proganjana, kao i
uvijek, lažju. Jer neki zli ljudi su, izdavajući se za učenike, propovijedali
da je Isus umro i ponovo ustao. Drugi su propovijedali da je on stvarno
umro, ali ne i uskrsnuo. Neki su propovijedali i još propovijedaju da je
Isus sin Božiji, među kojima je Pavle obmanut. Ali mi, onako kako sam
ja napisao, tako mi propovijedamo onima koji se boje Boga, da bi se oni
spasili na Dan posljednji od Božijeg suda. Amen.”
Tako je zapisao Barnaba, svjedok poslednjih dana Isusovih na
Zemlji
Istraživanja pokazuju da savremeni čovjek uništava sve oko sebe - i svoje zdravlje, i ljude oko sebe, i životnu sredinu. Više od 90% današnjih uzroka smrti među ljudima uzrokovano je čovjekovim pogrešnim izborima u životu. Pušenje, alkohol, nezdrava hrana, upotreba droga, zloupotreba polnih odnosa itd, jesu neki od glavnih uzroka smrti, koji su mogli da se izbjegnu, što bi sačuvalo veliki broj ljudskih života.
Iako je čovjekov odnos prema samome sebi veoma loš, odnos prema drugima i životnoj sredini je još gori. Svjedoci smo raspada porodice, gdje roditelji nisu zainteresovani za djecu, a zatim ni djeca za roditelje, gdje ljudi postaju otuđeni i usamljeni bez ijednog prijatelja. U potpunom beznađu čovjek traži smisao života u raznim drogama, počev od duhana, alkohola, destruktivnih filmova i muzike, do najgorih oblika seksualnih perverzija i upotreba najtežih droga.
U takvom stanju, čovjek je potpuno nezainteresovan za bilo koga i bilo šta u životu. I kao što su mnoge sobe, stanovi i kuće gde ljudi žive neuredni, prljavi i zapušteni, tako i naša planeta Zemlja postaje jedno velike smetljište i kontejner najodvratnijih mirisa i otrova, po kojem tumara sve više i više divljih zvjeri, kojima malo treba da nekog raskomadaju.
Sigurno da u takvoj situaciji pojedinac ne može mnogo da učini da bi promijenio globalni tok dešavanja. Ali, ono što može da učini jeste da iskoči iz voza koji juri u provaliju, u kojem većina pjeva i veseli se pod dejstvom alkohola i droge.
Savremeni čovjek ima mogućnosti da organizuje svoj život u prirodi, naročito danas kada se život u prirodi omalovažava i ismijava, i kada u poremećenom sistemu vrijednosti kuća i zemlja u prirodnom ambijentu (selu) imaju višestruko puta manju vrijednost od najmanjeg stana u gradu.
“Mi smo prva generacija u historiji čovječanstva koja će izgubiti više znanja nego što će ga steći”, kazao je jedan autor.
Sva ona znanja koja su naši preci akumulirali vezano za život, rad i opstanak u prirodi, naša generacija je skoro potpuno izgubila. Ali, sigurno je da nikad nije kasno da se čovjek vrati izvornim vrijednostima, da organizuje život u prirodnom ambijentu i da se maksimalno izoluje od više nego destruktivnih pritisaka kojima je izložen sa svih strana. Ulaganje u dobre ljude - u svoju porodicu i prijatelje - umjesto u velika materijalna bogatstva, pokazat će se i sada, a i kasnije, kao dobra investicija.
Stariji ljudi se sjećaju kako su za vrijeme Drugog svjetskog rata ljudi iz gradova dolazili u sela i zlatom plaćali kilogram brašna. Pred nama je mnogo gore vrijeme nego ono za vrijeme rata.
Razuman čovek će zato preduzeti prave korake I pripremiti se za to vrijeme.
Konačno, naši preci kao religiozni ljudi vjerovali su da će ih Bog spasiti svakog zla. Ako je tačno ono što u Bibliji piše, Bog će se i ovoga puta umješati da spasi one koji su na Njegovoj strani.
Knjigu možete preuzeti: http://www.baneprevoz.com/e-knjige/Tom-Hartman-Poslednji-dani-planete-zemlje_5860/
Pročitah:
„Budite zahvalni što ste odabrani da živite u ovaj
posebni čas. Slušajte unutarnji glas pa ćete tako ispuniti svoju
sudbinu i sudbine čovječanstva, majke Zemlje i svemira."
"Ovo je vrijeme koje su proroci najavljivali u svojim
knjigama. Čovječanstvo ga je čekalo hiljadama godina, a mi smo
njegov dio."
-
Pitam se ima li neke simbolike:
Citiram:
"Govorili su da će Karadžić mnoge zaviti u crno jer kara znači crno, da će biti puno kuknjave kada su se desili oni događaji s Kukanjcem, da će biti klanja kad je Koljević izbio na političku scenu, da će biti rata jer vojsku predvodi Ratko itd."
Moglo bi se povezivati i Milošević s knjazom Milošem.
Pitam se...
A Srebrenica i danas tuguje...
Znam ovu djecu G -recordsa, Duša me boli jer pjevaju o istini... govore o istini, nažalost.
Bosna je jedina zemlja iz koje se Kinezi iseljavaju!
" Sve je prolazno pa i doživotna robija."
U ovom vremenu su najčitanija Sabrana djela Marijana Badela.
2. maj Dan kada se Sarajevo odbranilo. Dan sličan hiljadama dana koje su doživljavali, preživljavali, u kojima su umirali hrabri i prkosni. Dan sličan hiljadama sarajevskih dana: glad, strah, prkos, neizvjesnost. Dan koji nam je pokazao da uprkos lažima svijeta, licemjerstvu, ovaj narod ima snage izboriti se i pobijediti. Danas, mi, koji smo imali nesreću da preživimo, svjedočimo neljudskom u ljudima. Danas više nemamo snage ni smijati se ni govoriti. Danas slušamo one koji su pobjegli iz pakla granata i koji su naknadno došli kad se sve završilo. Danas slušamo one koji su umjesto odbrane i u ratu branili svoje položaje širine fotelje i učvršćivali svoje "mutne"prijateljske veze kako bi se zadržali na poziciji. Danas hrabri iz tih dana pate i šute. Šute jer su svjesni kako je ljudska pohlepa uprljala sve zarad svojih ciljeva. Šute, jer ako ta borba nije bila sveta, ništa drugo u ljudskom životu ne može vratiti ljepotu življenja. Šute, ali znaju, znaju ono što drugi neće spoznati cijeli svoj život. Znaju šta je smisao života. Zar čovjek nije u stalnoj potrazi za tim saznanjem?
Smatram da posjedovanje znanja bez jake duhovne vrijednosti nikome ne može donijeti dobro. Previše danas imamo diploma, premalo ljudskosti. A smatramo se civiliziranim, smatramo se modernim. U čemu? Današnji svijet je svijet poslušnika s izgrađenim čvrstim stavom nezavisne i pametne jedinke isfrustrirane nesnalaženjem u svijetu odvojene fizičke i duhovne postojanosti.
Iz knjige "Anarhoprimitivizam"
DERRick Jensen: Što ne valja s podjelom rada?
John Zerzan: Sve zavisi 0 tome šta želite od života. Ako je vaš glavni cilj, masovna proizvodnja, onda je sve u redu. To je središnja odrednica našeg načina života. Svako je od nas sićušni zubac zupčanika ovoga golemog stroja. No, ako je, s druge strane, vaš prvi cilj razmjerna cjelovitost, jednakost, autonomija ili netaknuti svijet, ondl puno toga s podjelom rada ne valja.
DERRick Jensen: Možete li to objasniti?
John Zerzan: Podjela rada obično se promatra, ako je se uopće i primjećuje, kao banalnost, "danost" savremenog života. Sve što oko sebe vidimo bilo bi neostvarivo bez tog temeljca proizvodnje. Ali upravo u tome i jeste stvar. Riješiti sav taj nered znači ukinuti podjelu rada
Smatram da u osnovi, osoba ne može biti cjelovita ili slobodnu
sve dok njezin život i čitavo njezino okružje ovisi o tome da je ona..... samo dio nekog procesa, neki njegov komadić. Podijeljeni život oslikava temeljne podjele u društvu iz kojih sve proizlazi. Hijerarhija i otuđenje također su posljedice tih podjela.
Mislim da niko ne može poreći čvrst nadzor što ga specijalisti ili stručnjaci imaju nad savremenim svijetom. Jednako tako sam uvjeren da će se svi složiti kako se nadzor sve brže povećava.
DERRick Jeinsen: Dobar je primjer prehrambena industrija. Nedavno sam pročitao da na svakih 10 dolara koje Amerikanci potroše na hranu, jedan odlazi tvrtki RJR Nabisco. Četiri mesarske udruge nadziru 90% Industrije mesa. Osam udruga nadzire polovicu peradarske industrije, 90% čitave agrohemijske i sjemenarske industrije nadzire samo 2% postojećih udruga.
Osim toga, ko od nas još zna uzgojiti vlastitu hranu?
JoIhn Zerzan: Upravo tako. Ali to nije slučaj samo s hranom. Još ne tako davno mogli ste izraditi vlastiti radio prijemnik. Ljudi su to stalno radili. Prije samo 10 godina još ste mogli popraviti svoj automobil. To postaje sve teže. Svijet stoga sve više postaje talac različitih specijalista i sve je ovisniji o ljudima koji nadziru specijaliziranu tehnologiju. A kad se morate oslanjati na druge, kad ne raspolažete vještinama koje su vam u općem smislu potrebne, vi ste kao osoba umanjeni.
DERRick Jensen: Ali ljudi su društvena bića. Nije li nam prirođeno da se oslanjamo jedni na druge?
JoIin Zerzan: Ni u kojem slučaju ne bih htio ljude pretvoriti u međusobno neovisne nomade. Upravo suprotno. Ali važno je shvatiti razliku između međuovisnosti u dobro uređenoj zajednici i oblika ovisnosti koji se javlja kao posljedica oslanjanja na druge ljude, koji imaju
neke specijalizirane vještine što ih vi nemate. Oni tada imaju moć nad vama, a koriste li je oni dobronamjerno ili ne, zapravo uopće nije bitno.
DERRick Iensen: To me podsjeća na ruskog anarhista Kropotkina koji je, pišući o revoluciji, rekao da je od svega najvažnije pitanje hljeba i to zato što je nestašica hrane najsnažnije oružje kontrarevolucionarnih snaga: zadržavajući hranu ili sprečavajući njezinu isporuku, ljudi na položajima moći mogu narod prisiliti na poslušnost...
Zanimljiva knjiga. Iz nje sam saznala neke podatke o Andaluziji iz vremena kad su Maori vladali Španijom i kad su bili prenosioci znanja cijeloj Evropi.
Prati kraj te vladavine kroz život porodice uz preplitanje priča iz prošlosti. Bilo mi je zanimljivo koliko sličnosti ima s historijom ovih prostora.
Rijetko mi se kad dopadne knjiga koju moram obrađivati za lektiru. radim ih jer su po Planu obavezne zbog tamo nekih književno-teorijskih pojmova.
Ali knjiga "Mrvice iz dnevnog boravka baš mi se dopala. Dopao mi se način na koji jedan desetogodišnjak piše o svojoj porodici, prijateljima, životu.
Jadna djeca. Nije njima nimalo jednostavno s nama odraslima.
Odlomak iz knjige:
"Pisali smo sastav u školi. Dobio sam peticu. Opis običnog dana. Dakle, napisao sam sedam stranica. O običnosti, dosađivanju, pranju ruku, ručkovima, telefonima, školi, proljeću na izmaku, sladoledu u mraku tame. Sve sam zapleo, kriminalistički. A opet onako da se razrednici svidi. Da ima glavu i rep. S glavom se uvijek nekako snađem, ali s repovima loše stojim. Iako sam pametan, u sastavima ne znam to is-taknuti. Izgubim se. Kad trebam doći do kraja, odjednom ne znam kojim ću putem. Pa se još više raspišem. Počnem eksperimentirati. (Upadnem u zagradu. Volim natrpavati rečenice u zagradu. Biti originalan. Stvarati atmosferu. Buuuuuuuuu.)
Ili iznenađujuće prijeđem u novi ulomak. Jednom sam napisao izvrstan sastav na temu "Tata moj junak". Džozo je bio jako ponosan. Opisao sam ga kao supermena s konjskim repom. Bio je glavni.
U "Modroj lasti" vrata su mi širom otvorena. Prestali su me nuditi prehrambenim proizvodima što znači da su počeli uvažavati moju osobnost i stil života. Sovićku više ne koristim kao inspiraciju, prebacio sam se na njezinog muža Gargamela. Gargamel na svojim plećima nosi sve mane i nedostatke ovog svijeta. Na kraju krajeva sviđa mi se što sam uzeo Sovićku u zaštitu, ipak je ona žena. Mama se svako malo sastaje sa svojim prijateljicama feministica ma i nagovara me da budemo ravnopravni. Ponekad kaže da se u muškom društvu osjeća potlačeno. Mislim da Jaca malo pretjeruje i da je preosjetljiva. Osjeća se poniženo stojeći u redu. Marina se i u banci osjeća glupo, a na tržnicu odlazi prije zatvaranja jer nema gužve, a gužve su joj također glupe. Takva je osoba.
Nakon škole pratio sam Moranu kući. Bio sam jako ponosan. Pozvao sam je u Ledo centar na sladoled. Nakon sto godina dobio sam džeparac, zato što su u obitelji svi bolje raspoloženi zbog Finca koji je uskrsnuo. Tata je zaboravio na sve moguće krize i opet je u formi. Samo se smije i skakuće po stanu.
- Ja ću vaniliju, punč i bananu - rekla je Morana.
Gospođa je donijela sladolede. Sjedili smo, a vani je puhao vjetar. Bilo je jako romantično. Morana je imala novu vrpcu u kosi..."
..."Ester pita zašto su ljudi tužni.
Prosto i jednostavno, odgovara starac. Oni su robovi svoje lične priče. Svi vjeruju da je cilj našeg života da pratimo određeni plan. Niko se ne pita da li je taj plan njegov, ili mu ga je neko drugi zacrtao. Gomilaju iskustva, uspomene, stvari, tuđe ideje, a to je više nego što mogu da podnesu. I zato zaboravljaju svoje snove.
Ester kaže da su mnogi govorili: „Blago tebi, ti imaš sreće, znaš šta želiš od života: ali ja ne znam šta želim da radim."
„Naravno da znaju, odgovara nomad. Koliko osoba poznajete koje cijelog života ponavljaju: „Nisam učinio ništa od onog što sam želio, ali to je stvarnost." Ako kažu da nisu postigli ono što su željeli, da li su uopšte znali šta žele? A što se tiče stvarnosti, to je samo priča koju su drugi ispričali o svijetu i o tome kako treba da se ponašamo u njemu.
„A koliko njih govori još i gore: 'Zadovoljan sam jer sam žrtvovao svoj život za one koje volim."
Zar vi mislite da oni koje volimo žele da nas vide kako patimo zbog njih? Mislite li da je ljubav izvor patnje?
Da budem iskrena, mislim da jeste.
A ne bi smjelo tako da bude.
Ako zaboravim priču koju su mi ispričali, zaboraviću i mnoge važne stvari kojima me je život naučio. Zašto sam se trudila da sve to naučim? Zašto sam se trudila da steknem iskustvo, da bih umjela da se izborim sa svojom karijerom, svojim mužem i svojim krizama?"...
Razmišljam o njima jer ova djeca gledaju sve, baš sve sapunice. Čudi me da to roditelji dozvoljavaju.
Iz ovog "malog iskustva" gledateljke, shvatam da ljudima nedostaje ljubavi i druženja. U sapunicama traže neostvarene snove.
Teško se danas među omladinom može upoznati momak s jakim karakterom, djevojke također.
Nema one čvrstine u slijeđenju svojih stavova, nema vjere u sebe. Potpada se pod utjecaj drugih i drugačijih.
A svi smo mi posebni. Kao što nema istog otiska prsta, tako nema ni iste duše. Mogu biti samo srodne duše.
I umjesto da se slijedi svoj unutarnji instinkt, da se pronalazi vlastiti odgovor, da se slijedi svoj san, žive se životi drugih i u začaranom krugu niko nije sretan.
Rijetki su oni koji znaju ko su i šta su. Živi se po željma drugih, odustaje se od snova i životnih ciljeva jer su u startu postavljeni kao nerealni ciljevi.
Na filmskom platnu nikad nema naše priče.
Kroz filmsko ostvarenje živimo iluziju.
Jesmo li mi postali "iluzionisti"?
| << 03/2012 >> | ||||||
| ned | pon | uto | sri | cet | pet | sub | 01 | 02 | 03 |
| 04 | 05 | 06 | 07 | 08 | 09 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
